ponedjeljak, 07.12.2009.

2. poglavlje

Rose Butler's POV

Grickala sam krekreke i sjedila na trosjedu čekajući da Ashlee napravi ukusne palačinke sa čokoladom. Na samu pomisao da ću ih uskoro probati mi se slina stvarala u ustima.
„Rose!“ –uzviknla je Ashlee.
„Molim?“ –pogledala sam prema malenoj kuhinji koja je bila u sklopi s dnevnim boravkom.
„Jesam li ti rekla da me Peter nazvao?“
„Ne. Što kaže?“
„Čim je završio faks, pronašao je posao u dobro plačenom poduzeću!“
„Ma daj! Vidi ti njega!“
„Da. I... rekao mi je da ćemo dobiti cimera!“
„Cimera?“ –zbunjeno sam ju pogledala. „Nije li rekao da ćemo nakon njega vjerovati dobiti cimericu?“
„Da, ali rekao je da je taj njegov prijatelj iz srednje pozvan ovdje na praksu i da mu treba stan!“ –objasnila je.
„Praksu?“
„Aha. Završio je policijsku akademiju!“
„Zanimljivo!
„Pitat ću ga da li će me katkad zavezati lisicama za krevet!“
„Ashlee!!!“ –uzviknula sam.
Nakon toga smo se obje počele smijati na sav glas. Oduvijek je bila previše izravna.
Odmahnula sam glavom i pogledala u televiziju. Htjela sam što više uživati pošto mi je sutra počinjao fakultet i to je značilo da bi uskoro trebaka početi s učenjem. Nisam bila ljubiteljica učenja i večinom bi vrijeme provodila po kafićima, trgovnom centru ili gledajući televiziju, ali voljela sam to što sam upisala, pa mi nikada nije bio problem naučiti niti mi je trebalo previše vremena.
U trenutku kad je netko pozvonio na vrata pogledala sam u Ashlee koja mi je samo rukom pokazala prema njima. dignula sam se frknuvši, te ih požurila otvoriti.
Otvorivši ih ugledala sam muškarca koji je bio više od mene za glavu i pol. Pogledala sam ga od glave do pete i bio je dosta zgodan, te formiran.
Zbunjeno me gledao svojim zelenkastim očima. Počešao se po crno – smeđoj kosi i dalje gledajući u mene.
„Joj, oprosti!“ –lagano sam se udarila po čelu. „Izvoli?“
„Peter mi je rekao...“ uzvratio je.
„Ti si novi cimer?“ –upitala sam ga, a on je klimnuo, „Ja sam Rose!“
„Matt, drago mi je!“

Matt Doughtry's POV

„Uđi!“ –rekla mi je.
„Hvala!“ –nasmiješio sam joj je.
Podignuo sam torbe sa poda i zakoračio u svoj novi sta. Rose, slatka djevojka koju sam tek upoznao, zatvorila je vrata za mnom.
S desne strane sam primjetio lijepo uređeni dnevni boravak, a s lijeve štosnu kuhinjicu u kojoj se nalazila još jedna djevojka. Pogledao sam ju od glave do pete u lagano se nasmiješio.
„Hvala, Peter!“ –osmijeh mi se razvukao od uha do uha.
Nisam mogao dobiti zgodnije cimerice od njih. Nisam uopće mogao ustanoviti koja mi se od njih dvije više sviđala.
„Ovo nam je novi cimer!“ –Rose me prekinula u razmišljanju.
„Ashlee!“ –druga djevojka mi je pružila ruku.
„Matt!“ –nasmiješio sam se.
„Došao si baš na vrijeme. Upravo radim palačinke! Nadam se da si gladan.“
„Malo, ali više sam umoran!“
„Pokazat ću ti sobu i kupatilo.“ –rekla mi je Rose.
Klimnuo sam glavom i nasmiješio se drugoj cimerici, te pratio djevojku koja je prilazila bijelim vratima. Spustila je kvaku i progurala vrata. U onoj prostoriji se nalazio krevet, noćni ormarić, ratni stol i ormar. Sviđala mi se ta soba pošto mi ništa drugo ondje nije trebalo.
„Kupatilo je na kraju hodnika.“ –pokazala mi je.
„Hvala!“ –pogledao sam u nju.
Klimnula je glavom i nasmiješila mi se, a onda udaljila od mene zatvorivši vrata sobe.

Ashlee McCaleb's POV

Pogledala sam prema vratima i uvjerila se da ih je dobro zatvorio. Stavila sam tanjuer s palačonkama na stol i potrčala sjesti do Rose koja me zbunjeno pogledala.
„Prezgodan je!“ –uzvratila sam.
„Da.“ –klimnula je glavom i pogledala u televiziju.
„Peter je bio komad, ali ovaj...“
„Shvatila sam, Ashlee!“
„Misliš li da...“
„Dečko je ženskaroš i sigurno bi te povalio!“
„Kako znaš da je ženskaroš?!“ –pogledala sam zbubunjeno u nju.
„Odmjeravao te i gledao u guzicu.“ –zakolutala je očima.
„Seksi!“
Odmahnula je glavom i lagano mi se nasmiješila. Obje smo zašutile kad smo čule zvukove otvaranja vratiju. Okrenule smo se i ugledale Matta kako izlazi iz sobe. Nacerile smo se, a on nam se lagano nasmiješio. Pričekala sam da čujem kako zatvara vrata kupatila da bih nastavila gnjaviti Rose, koja bi uskoro mogla puknuti jer joj pričam o dečkima otkad smo bile male.
„Ali stvarno je zgodan!“ –nadodala sam.
„Ashlee, napadaj njega, a mene pusti na miru!“ –prostrijelila me pogledom.
Slegnula sam ramenima, a ona se dignula sa trosjeda i odmarširala u svoju sobu. Zbunjeno sam gledala za njom.
„Ok... Čini se da je došao dan kad će poludjeti!“ –zahihotala sam se.

Matt Doughtry's POV

Nisam sam sebi mogao opisati osjećaj kakav mi je prošao kroz tijelo kad sam se nakon duge vožnje napokon istuširao. Bio sam toliko opušten da sam poželio biti u onom trenutku odmah u krevetu kako bi se opustio do kraja, a i naspavao. Htio sam da što prije dođe sutra kako bih napokon počeo sa jednogodišnjom praksom u Policijskoj Upravi.
Izašao sam iz tuš kabine i obgrnuo se ručnikom oko struka, te stao pred ogledalo kako bih se obrijao. Pošto bradu nisam podnosio, svakodnevno sam ju uklanjao.
Nakon što sam obavio sve što sam trebao, obukao sam majicu i izašao iz kupatila provjeravajući, pri izlasku, jesam li počistio pod kojeg sam slučajno smočio, a zatim sam odmarširao u dnevni boravak, od kuda je dolazio miris palačinki.
„Peter je imao pravo kad je rekao da ću se ondje najbolje snaći!“ –nadodao sam.
Pronašao sam samo Ashlee ondje, a ispred nje, na staklenom stoliću, stajao je tanjur pun palačinki što me odmah razveselilo.
„Hej!“ –sjeo sam do cimerice.
„Hej!“ –nasmiješila mi se.
„Gdje je Rose?“
„U sobi. Dosadila sam joj!“
„Kako ti nekome možeš dosaditi?“
„Petnaest godina me mora trpiti!“ –zahihotala sam se.
„Oh, prijateljice iz djetinjstva, ha?“ –upitao je uzimajući palačinku s tanjura.
„Aha.“
„Peter mi je rekao na koje faksove idete, ali sam totalno zaboravio. Podsjetiš me?“
„Rose studira za turističkog vodića, a ja za tetu iz vrtiča.“
„Voliš djecu?“
„Obožavam!“
„Imamo nešto zajedničko!“
„Da. Stvareni smo jedno za drugog!“ –namignula mi je.
Oboje smo se nasmijali na glas. Ashlee mi se činila kao jedna jako simpatična djevojka. To mi se najviše sviđalo kod cura, iako nikada nisam tražio nekoga za vezu.

Rose Butler's POV

„Ha, ha, ha!“ –ljutito sam gledala u prozor i pogledala na sat. „Jedan ujutro je, a oni se još smiju!“
Frknula sam i duboko uzdahnula. Okrenula sam se na leđa i pogledala u strop znajući da nikako neću moći zaspati dok njih dvoje ne odu svako u svoju sobu. Oduvijek mi je trebalo vremena da zaspem, a najviše kad sam bila okružena bukom. Govorili su mi da sam čudna jer nisam mogla zaspati ako mi soba nije bila zamračena niti ako se bilo koji zvuk čuo. Namjerno nisam imala sat u sobi kako me slučajno ne bi budio sa svojim otkucajima, što me užasno živciralo jer bi se tada često znala dizati usred noći kako bi izvukla bateriju.
Uzela sam Ipod sa stola i stavila slušalice, te pjesmu na niski volumen. Okrenula sam se prema prozoru i zastala promatrati zavijese koje su se lagano njihale na vjetru poput valova, a tada su mi se oči počele zaklapati.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.