četvrtak, 18.03.2010.

24.poglavlje

Rose Butler's POV

Otvorivši svoje oči primijetila sam da sunce sja. Danima nisam otkrila lijepo vrijeme jer je neprestano padala kiša, što mi i nije pretjerano smetalo, ali onog sam jutra osjetila tračak nade.
Uzdahnuvši sam pogledala u strop i pomislila na Matta. Čekala sam ga do dva ujutro, ali nije dolazio kući niti mi se javljao na mobitel. Ashlee me jedva uspjela nagovoriti da idem spavati jer su mi se oči zaklapale, pa sam ipak otišla unatoč tome što sam htjela popričati s njim. Nije mi dao priliku da mu objasnim neke stvari, a nisam niti znala što bih mu mogla reći. Nisam bila hrabra. Bila sam jadna, glupa i slaba. Znala sam da ga gubim; znala sam to kad sam mu odlučila tajiti za trudnoću i o odlasku, ali nisam poduzimala ništa kako bih to spriječila.
Otkrila sam se i obukla papuče, te izašla iz sobe. Približila sam se vratima Mattove sobe i duboko uzdahnula, te podignula ruku kako bih pokucala. Skupila sam snage i udarila dva puta od drvena vrata, ali kako mi nije otvarao odlučila sam to učiniti sama. Stajala sam na ulazu i gledala u plavokosu nepoznatu djevojku kako leži kraj Matta. Šokirala sam se. Srce mi je ubrzano kucalo. Nisam mogla vjerovati što sam upravo gledala. Nekada mi taj prizor nije smetao jer ga nikada nisam vidjela, a niti mi ne bi smetalo. Čudan mi se osjećaj u onom trenutku stvarao u trbuhu i oči su mi se punile suzama.
Primijetila sam da je Matt otvorio oči, pa sam istrčala iz sobe zatvorivši vrata. Potrčala sam u svoju sobu i zaključala se u slučaju da me slijedio. Srce mi se slamalo polako razmišljajući o sceni koju sam vidjela kod Matta. Nije me trebalo toliko boljeti jer smo on i ja bili samo prijatelji, ali boljelo je; prokleto je boljelo više nego što je trebalo.

Matt Doughtry's POV

Izraz lica kojeg je imala nisam nikada vidio. Izgledala je slomljeno i potišteno. Rukom sam prošao po licu i uzdahnuo, te pogledao u onu plavokosu curu koju sam večer prije upoznao u kafiću. Pokajao sam se što sam ju doveo u stan i spavao s njom. Nadao sam se da ću uz nju i još nekoliko čašica alkohola zaboraviti na Rose, ali nije pomoglo. Rose je... djevojka koju je teško zaboraviti kad ju se upozna.
Dignuo sam se sa kreveta i krenuo prema vratima. U jednom mi je trenutku došlo da izađem i odem do Rose, da joj objasnim kakva sam budala bio, ali duboko sam uzdahnuo i odlučio ostati ondje.
„Zašto bih joj trebao objašnjavati nešto što ju se ne bi trebalo ticati?!“ –odmahnuo sam glavom.
„Još razmišljaš o najljepšoj lutkici koju si ikada vidio, Matt Doughtry?!“ –upitala me Rachel, plavokosa djevojka.
Zakolutao sam očima i obukao majicu. Rachel se dignula sa kreveta, približila mi se i obgrlila rukama oko vrata.
„Nije te vrijedna, Doughtry!“ –rekla mi je.
„Možda bi bilo vrijeme da odeš doma.“ –uzvratio sam.
„Slažem se s tobom. Ideš sa mnom?“
„Ovako i onako moram po auto.“
Nasmiješila mi se i izvukla crveni ruž iz torbice. Namazala je svoje pune usne i pogledala me nasmiješeno. Uzeo sam jaknu sa kreveta i otvorio vrata, a ona je obukla crni kaput i prošla kraj mene.
Pogledao sam u vrata Roseine sobe prije nego sam izašao iz stana, te spustio pogled. Nisam mogao ići k njoj. Povrijedila me previše i nisam bio sigurna želim li ju vidjeti još.
„Ideš, Seksiguzo?“ –uzviknula je Rachel.
Pogledao sam u nju, a ona je čekala kraj stepenica. Klimnuo sam glavom i zatvorio vrata, te spustio pogled. Nikada nisam pomislio da bi mi neka djevojka pomutila misli više od Hillary.

Ashlee McCaleb's POV

Probudila sam se kraj Larrya. Nakon što sam sinoć nagovorila Rose da ide spavati, on i ja smo otišli doma kod njega. imala sam običaj spavati većinom kod njega, pa sam manje bila u stanu i puštala više slobodnog vremena Mattu i Rose, ali oni to nisu znali iskoristiti kako treba.
Dignula sam se polako s kreveta kako ne bih probudila svog dečka. Svaki je dan naporno radio i nije imao previše slobodnog vremena za iskoristiti. Nisam se ni mogla sjestiti kad je zadnji put imalo sobodan dan.
Obukla sam njegovu debelu majicu jer je bilo užasno hladno, a zatim izašla iz sobe. Potrčala sam upaliti klimnu kako bih zagrijala cijelu kuću. Zvono na vratima me začudilo jer nisam očekivala da bi nas netko mogao tražiti u sedam ujutro. Krenula sam prema vratima jer su više puta pozvonili. Otvorila sam ih i ugledala Annu ispred sebe. imala je masnice po licu i promatrala me prestrašeno. Kraj nje je stajao Billie kraj kojeg je bila putna torba.
„Anna?!“ –šokirano sam uzvratila.
„Larry spava?“ –upitala me, a ja sam klimnula. „Mogu li popričati s tobom?“
„Naravno.“ –rekla sam. „Billie, slobodno uđi!“
Poljubio me u obraz i ušao u kuću, a ja sam zatvorila vrata.
„Nemoj ništa reći Larryu, ok?“ –uzdahnula je.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam.
„Billie će neko vrijeme biti kod vas, ok?“
„Anna, što se dogodilo? Tko ti je naudio?“
„Pobrini se za moga sina i nemoj Larryu ništa reći!“
„Anna, što se događa?!“
„Vratit ću se za tjedan dana po njega!“
„ANNA!!!“
Potrčala je niz stepenice i ušla u auto, te se odvezla od kuće. Šokirano sam gledala za njom. Imala je preplašen izraz lica, a i ja sam bila preplašena gledajući izudarano lice. Odmahnuvši glavom sam zakoračila u kuću i zatvorila vrata za sobom.
„Gdje je Anna?“ –upitao me Larry.
„Otišla je.“ –odgovorila sam. „Rekla je da ti ga pušta na tjedan dana.“
„Zašto?“
„Nije objasnila!“
Slegnuo je ramenima i nasmiješeno podignuo sina sa poda, te mu utisnuo poljubac na čelo. Pitala sam se da li sam pogriješila što nisam rekla Larryu za Annu, ali odlučila sam to pritajiti. U slučaju da ju sljedeći put pronađem izudaranu reći ću mu. Bila sam zabrinuta za nju, jako zabrinuta unatoč tome što mi nikada nije bila simpatična. Imala sam osjećaj da se radilo o groznoj stvari u kojoj su policajci trebali intervenirati, a s obzirom da je Larry bio njen bivši muž vjerojatno bi prvi poskočio na nasilnika.

Matt Doughtry's POV

Sjedio sam u dnevni boravak kad sam se vratio kod kuće. Pošto sam se sinoć pješke vračao doma, morao sam po auto i odbacio sam Rachel usput. Nikada nisam volio voziti pijan jer bih mogao nauditi sebi i drugima, pa sam rađe hodao mokar. Cijelo vrijeme mi je pogled bježao u vrata Rosiene sobe. Htio sam pričati s njom, ali nešto me kočilo. Nisam mogao preći preko toga što mi je lagala mjesec dana. Svi su mi lagali, ali najviše od svega me ona povrijedila. Značila mi je previše i slomilo mi se srce kad sam čuo da odlazi. Još jednu važnu osobu sam gubio, a ja nisam mogao učiniti ništa.
Ulazna su se vrata otvorila, pa sam pogledao prema njima. Unutra je zakoračila Ashlee koja mi se veselo nasmiješila, a ja sam samo klimnuo glavom i pogledao u televiziju. Prošla je iza mene i otvorila vrata sobe.
„Gdje je Rose?“ –upitala me.
Slegnuo sam ramenima. I mene je jako zanimalo gdje se ona nalazila jer sam razmišljao o tome da idem popričati s njom. Nisam znao o čemu, ali planirao sam pričati.
„Kako ne znaš gdje je?! Je li izlazila iz svoje sobe?“ –upitala me.
Slegnuo sam ramenima.
„Ok... Zar ne pričaš sa mnom?“ –povisila je ton.
Odmahnuo sam glavom. Doista sam bio ljut i na Larrya i na nju koliko i na Rose. Šutili su o njenom odlasku i povrijedili me kao i ona; manje od nje, ali su ipak to učinili.
„Larry je imao pravo kad je rekao da se ponašaš kao dijete!“ –rekla mi je ljutito. „Mislila sam da je možda pretjerao i čak sam bila na tvojoj strani! Znam da si ljut, ali ne moraš zbog toga šutjeti!“
Dignuo sam se sa trosjeda i krenuo prema svojoj strani jer ju nisam namjeravao slušati; barem ne danas.
„Stvarno si bezobrazan!“ –viknula je. „Umjesto da se ovdje duriš, mogao bi ju potražiti i reći joj koliko ti je stalo!“
„Bi li to promijenilo stvari?“ –frknuo sam.
„Možda!“
Odmahnuo sam glavom i zalupio vratima.

Rose Butler's POV

Sjedila sam u kafiću i gledala kroz prozor. Cappuccino je već bio hladan jer sam ga jedva okusila, a ondje sam bila najmanje sat vremena. Čim sam čula da je Matt izašao iz kuće, obukla sam se i izašla na svjež zrak. Šetala sam se ulicama, parkovima po onom predivnom vremenu. Morala sam iskoristiti priliku i izaći iz kuće pogotovo jer je bio sunčan i vedar dan. Najavili su da bi uskoro trebao snijeg pasti; za dva – tri tjedna.
Sjedila sam i razmišljala o raznim stvarima kao o mom odlasku. Morala sam nestati što prije iz grada. Nisam morala, nego sam htjela. Ujutro nisam bila sigurna želim li otići. Bilo mi je previše stalo do Matta i to sam mu namjeravala reći. Namjeravala sam mu reći i za bebu mada sam bila zakasnila više od dva mjeseca, ali odlučila sam otići kad sam vidjela drugu curu u njegovom krevetu. To je, po meni, značilo da se stari Matt vračao, a starom Mattu nije bilo stalo do ničega.
Kraj prozora je prošla Ashlee. Nazvala me prije desetak minuta jer je bila jako zabrinuta za mene, pa je dojurila ovdje što je brže mogla. Skrenula sam pogled prema ulazu i ugledala ju kako ulazi uspuhano. Požurila je k meni i poljubila me u obraz, te sjela preko puta mene.
„Drago mi je što si dobro!“ –rekla je.
„Zar si mislila da sam otišla bez pozdrava?“ –upitala sam ju.
„Ne.“ –odmahnula je glavom. „Mislila sam da si napravila nešto puno gore!“
„Ne namjeravam se ubiti, Ashlee! Nikada nisam, a bome nikada neću ni pomisliti o samoubojstvu.“
„Rose...“
„Reci!“
„Zašto ne popričaš sa Mattom? Stalo mu je do tebe.“
„Kako znaš?“
„Osjećam to!“
„Da mu je stalo do mene ne bi spavao sa drugom!“
„Molim?“
„Htjela sam popričati s njim. Mislila sam mu reći cijelu istinu, ali naišla sam na njega i neku plavokosu u krevetu! Odustala sam od toga.“
Primijetila sam da me tužno promatra. Uzdahnula sam i pogledala u prozor. Suze su me izdale.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.