utorak, 06.04.2010.
32.poglavlje
With this weight upon my heart
And it will not go away
In my head I keep on looking back
Right back to the start
Wondering what it was that made you change
Well I tried
But I had to draw the line
And still this question keeps on spinning in my mind
Rose Butler's POV
Sjedila sam shrvano u čekaonici za vlak. Larry i Ashlee su me pokušali nagovoriti da prespavam kod njih, pa da slijedeći dan odem popričati s Mattom, ali nisam željela. Htjela sam se što prije vratiti doma jer me on više nije želio kraj sebe. Nisam mu zamjerila. Lagala sam mu, tajila nešto toliko važno što se i njega ticalo i svatko bi, na njegovom mjestu, toliko pobijesnio. Nije me bilo briga što je bio ljut na mene, što me više nije želio vidjeti. Bila sam presretna što sam ga vidjela i što je dobro, a za sve ostalo me jednostavno nije bilo briga.
Krajičkom oka sam primjetila da me Ashlee i Larry gledaju. Odlučili su pričekati vlak sa mnom. Rekli su da ih Matt ne želi ondje, a i svejedno bi me otpratili. Pogledala sam ispred sebe i duboko uzdahnula. Rukom sam prošla kroz kosu, te ju prislonila na lice. Zajecala sam tiho kako me njih dvoje ne bi čuli. Bilo mi je žao što se Matt naljutio i na njih jer sam bila ja kriva za sve. Ja sam im rekla da sam trudna i uspjela ih nagovoriti da mu ne kažu, a oni su me uporno nagovarali da mu priznam. Znala sam da sam pogriješila i dobro sam znala da me Matt mrzio, da me više nikada nije želio vidjeti u svojoj blizini. Osjetila sam snažan zagrljaj. Dobro sam ga poznavala. Ashlee je uvijek bila ondje za mene. Grlila me čvrsto, te tapkala po leđima, a i ja sam nju obgrlila prislonivši se na nju. Zajecala sam. Nisam se mogla zaustaviti koliko god sam to željela. Izgubila sam ga zauvijek zbog svoje tvrdoglavosti.
„Vidjet ćeš da će sve biti u redu, Rosie!“ –rekla mi je. „Matt će promjeniti mišljenje. Vidjet ćeš!“
„Nisi mu vidjela lice, Ashlee!“ –rekla sam nakon što sam se uspjela smiriti. „Mrzi me! Vidjela sam mu to u očima. On...“
„Smiri se, ok?“ –pomilovala me po licu. „Ne mrzi te! Sada je povrijeđen i... rekao je stvari koje nije mislio!“
„Nije mi ništa krivo rekao! Nije mi ni morao reći da me mrzi. To sam mu vidjela u očima!“
„Popričat ćemo s njim, Rose!“ –uzvratio je Larry.
„Ne!“ –odmahnula sam glavom. „Bijesan je na vas dvoje zbog mene. Ne želim da se još više ljuti!“
„Rose, moramo pričati s njim o tome! On treba...“
„Larry, molim te! Napravila sam previše problema i ne želim vam napraviti veče. Sama sam kriva što me prezire! Trebala sam mu odmah reći ma što god se kasnije dogodilo, a sada... sada je prekasno!“
„Pozivaju se putnici za vlak 167!“ –oglasilo se čekaonicom.
„To je moj vlak!“ –dignula sam se sa klupice. „Hvala vam na svemu, društvo!“
„Javi mi se čim dođeš doma, ok?“ –pogledala me Ashlee tužnim pogledom.
„Budi sigurna da hoću!“ –nasmiješila sam se i snažno ju zagrlila. „Nedostajat ćeš mi!“
„I ti meni! Pazi na sebe. Vidjet ćemo se kad budeš rodila, ok?“
„Bit ćeš tamo?“
„Zašto bih to prepustila?!“
Nasmiješila sam joj se i snažno ju zagrlila. Nisam se mogla odvojiti od nje, a niti od ovog grada. Duboko sam uzdahnula nakon što sam čula zadnji poziv za vlak. Snažno sam zagrlila Larrya koji mi je uzvratio.
„Čuvaj bebu i sebe, Rosie!“ –uzvratio je osmijehom.
Klimnula sam glavom i povukla torbu za sobom udaljavajući se od njih. Još jednom sam pogledala prema njima, a oni su mi mahnuli. Puhnula sam im pusu, te nastavila dalje. Duboko sam uzdahnula. Suze su ponovno potekle niz lice.
„Pomoći ću vam, gospođice!“ –rekao mi je kontrolor koji je stajao na vratima.
„Hvala!“ –klimnula sam glavu.
Pustila sam torbu, te ušla u vlak. Stariji gospodim mi je pružio torbu, a ja sam ju povukla za sobom. Pronašla sam praznu kabinu u kojoj sam sjela, te pogledala u prozor. Ashlee i Larry stajali su nedaleko od prozora i mahali mi osmijehom na licu. Mahnula sam i ja njima dok su mi suze neprestano klizile niz lice.
Would you be the man I used to know
If I'd stayed
If you'd tried
If we could only turn back time
But I guess we'll never know
Ashlee McCaleb's POV
Zadnji put kad sam vidjela Rose onako slomljenu je bilo kad je doznala za maminu smrt. Boljelo me što sam ju morala gledati onakvu i nisam znala kako bih joj mogla pomoći. Matt me nije želio vidjeti, pa nisam ni mogla pričati s njim, a izgledalo je kao da se ona pomirila s time. Ponašala se tako no njene oči su mi otkrivale koliko je zapravo slomljena zbog toga što se dogodilo, koliko ju je boljelo što ju on više nije želio vidjeti.
Truba je oglasila odlazak vlaka. Rose nam je mahala kao i mi njoj sve dok se vlak nije dovoljno udaljio od stanice. Duboko sam uzdahnula i pogledala u Larrya koji je u tišini gledao u mene. Oboje smo istovremeno uzdahnuli, a onda krenuli prema parkiralištu. Uhvatio me za ruku, te smo lagano hodali čekaonicom koja je bila puna ljudi.
„Sutra ću svratiti do Matta.“ –rekao mi je Larry iznenada.
„Znaš li da te neće htjeti poslušati?“ –pogledala sam ga ozbiljno.
„Znam, ali moram pokušati. Znam da je povrijeđen i ljut, ali... Rose je došla sve do ovdje kako bi se uvjerila da je dobro unatoč tome što je znala da će saznati za trudnoću!“
Klimnula sam glavom, te ga snažno uhvatila za ruku. Rose je doista jako riskirala kad je došla sve do ovdje sa ogromnim trbuhom. Znala sam da se Matt ima pravo ljutiti, ali došla ga je vidjeti i zaslužila je priliku da mu objasni kako su zapravo stvari stajale. Poznavajući Matta, bit će jako teško pričati s njim i nema šanse da će nam dopustiti da mu se približimo neko vrijeme. Bio je bijesan na nas kad smo mu pritajili njen odlazak, a ovo je bila puno bitnija stvar.
Some to joy
Some to heart-ache
Anyone can lose their way
And if I said that we could turn it back
Right back to the start
Would you take the chance and make the change
Larry O'Conner's POV
Parkirao sam auto na bolničkom parkiralištu. Vratio sam se doma čim mi je smjena završila, spremio se i krenuo u posjet Mattu. Znala sam da će biti naporno jer mi neće dopustiti da porpičam s njim, ali stajat ćzu ondje sve dok me ne posluša.
Izašao sam iz automobila i duboko uzdahnuo zalupivši vratima. Zaključao sam ih i laganim hodom krenuo prema ulazu u bolnicu. Pričekao sam da ljudi izađu, te prošao kraj njih i krenuo na treći kat dok mi je srce ubrzano kucalo. Bio sam jako živčan čim bih pomišljao na to kako ulazim u vražju sobu. Bojao sam se Matta kad je bio živčan i ljut na nekoga, a najviše kad sam ja bio taj netko.
Puhnuo sam prije nego sam stao pred vratima njegove sobe, a kad sam provirio u nju ugledao sam dvije ženske osobe. Jedna je bila starija, a druga puno mlađa od nje. bile su mi poznate po slikama iz njegovog novčanika, pa sam pretpostavio da su mu to majka i sestra. Pokucao sam na vratia i svi su se okrenuli prema premi. Primjetio sam da je Matt zakolutao očima, a ja sam svoje zaklopio prije nego sam otvorio vrata.
„Što ti radiš ovdje?!“ –upitao me Matt ljutito.
„Matt!“ –starija ga je žena zbunjeno pogledala.
„Ja sam Larry O'Conner, partner vašeg sina!“ –predstavio sam se.
„Ja sam Penelope, a ovo je Rita!“ –nasmiješila mi se.
„Drago mi je!“ –uzvratila je Rita.
„Sad kad si ih upoznao, što želiš?!“ –prekinuo nas je Matt.
„Možemo li kasnije popričati?“ –pogledao sam u njega.
„Ne misliš li da si imao četiri mjeseca za pričanje?! Možda više vremena?!“
„Doći ću kasnije, kad budeš bio sam!“
„O'Conner... Ne želim te vidjeti niti kasnije!“
„Onda ću doći sutra!“
„Miči se iz moje sobe!“
„Daj, Matt...“
„Odlazi!“ –pokazao mi je prema vratima.
Odmahnuo sam glavom, pozdravio njegovu obitelj, te izašao iz bolničke sobe.
„Bit će teže nego što sam mislio!“ –rekao sam si udaljavajući se.
Do you pray that I'd never left your side
Nakon nekoliko dana...
Matt Doughtry's POV
Stajao sam kraj otvorenog prozora i promatrao ptice koje su skakutale po granama visokog stabla. Spustio sam pogled na ljude koji su prolazili dvorištem bolnice. Nekoliko je osoba sjedilo u parku sa svojim bližnjima. U daljini su se čule sirene kombija Hitne pomoći i u mislima mi je prošla scena kad sam se prije tjedan dana nalazio unutra. Na kratko sam došao pri svijesti i slušao razne glasove oko sebe, a kad sam ponovno zaklopio oči vidio sam Rose pred sobom. Zadnje što sam pomislio jest: „Što ako ju nikada više ne vidim?!“. U onom sam trenutku ljutito udario rukom od zid. Bio sam bijesan kad sam se nje sjetio. Mogao sam prijeći preko toga što mi je tajila da odlazi, ali nisam joj mogao oprostiti što mi je tajila za trudnoću. Radilo se i o mome dijetetu.
„Matty...“ –začuo sam Ritin glas.
Okrenuo sam se i ugledao ju na ulazu.
„Mama te pozdravlja.“ –rekla mi je. „Sad sam se vratila s aerodroma!“
Klimnuo sam glavom i podignuo torbu sa kreveta. Napokon su mi dopustili da izađem iz bolnice. Jedva sam čekao da dođem doma. Dobio sam dva tjedna slobodnog dok mi ne skinu šavove i mislio sam uživati bez briga. Izašao sam u tišini i krenuo prema liftu. Sestra me također pratila bez riječi. Nisam bio raspoložen za pričanje i radio sam željeo biti sam neko vrijeme, ali moja je mama zahtjevala da Rita ostane kako bi mi pomogla dok mi ne bude bolje.
„Drago mi je što voliš pričati sa mnom!“ –rekla je ironičnim glasom.
„Doista nisam raspoložen za to.“ –uzdahnuo sam i izašao iz lifta.
Mahnuo sam bolničarima koje sam poznavao zbog posla, te krenuo prema izlazu. Koraci moje sestre su bili sve brži. Prošla je kraj mene i uzela mi ključeve Jeepa iz ruke.
„Mogu voziti!“ –zakolutao sam očima.
„Mama je rekla da te moram paziti i zato ću malo uživati sa tvojim autom!“ –nacerila mi se.
„Svejedno nikamo neću ići, a znam koliko voliš moj Jeep, pa ću ti ga pustiti neko vrijeme!“ –nasmiješio sam se.
„Hvala, braco!“
Would you be the man I used to know
If I'd stayed
If you'd tried
If we could only turn back time
But I guess we'll never know
'Cos I tried
But I had to draw the line
And still this question keeps on spinning in my mind
Ležao sam na trosjedu i gledao televiziju dok je Rita čistila stan. Uvjeravao sam ju da nema potrebe, da ću ja sve to srediti, ali bila je tvrdoglava poput mame i morao sam popustiti. Zazvonio je telefon i, naravno, Rita je potrčala javiti se. Nije mi ni dopuštala da se dignem jer je telefon stajao na stoliću ispred mene, što mi je užasno išlo na živce.
„Larry je!“ –pružila mi je telefon.
Uzeo sam ga i spustio slušalicu. Rita je šokirano pogledala u mene.
„Što je?“ –zakolutao sam očima.
„Njegova cura i on tjedan dana pokušavaju doći do tebe!“ –prekrižila je ruke na prsima.
„Aha... I?!“
„Rekli su mi što se dogodilo kad mi već ti nisi želio ispričati.“
„Svejedno!“
„Zašto si tako bezobrazan?!“
„JA?! Ja bezobrazan?!“
„Razumijem da si ljut na nju, braco, ali...“ –uzdahnula je.
„Na njihovoj si strani sada?!“ –ljutito sam ju pogledao.
„Ne.“ –odmahnula je glavom. „Ono što ti želim reći jest...“
Uzdahnula je ponovno i ozbiljno me pogledala. U njenim sam očima mogao vidjeti sažaljenje i tugu, što me natjeralo da skrenem pogled.
„Došla je...“ –nastavila je. „Došla je unatoč tome što je znala da ćeš ti saznati za trudnoću. Ne govori li ti to nešto?“
Pogledao sam u nju. Razočarano je bacila krpu na fotelju, te se udaljila od mene. Zalupila je vratima sobe u kojoj je Ashlee do nedavno spavala, a ja sam sjeo natrag na trosjed duboko uzdahnuvši.
Would you be the man I used to know
What if I had never walked away
'Cos I still love you more than I can say
If I'd stayed
If you'd tried
If we could only turn back time
But I guess we'll never know
We'll never know
~What if
By:Kate Winslet
Dajem vam potpuno pravo da ubijete moju Dimkinu ratnicu iliti Andreu. :P
Svejedno te volim, ti mali demone! *hug*
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Adastra - Ja se kajem
A Fine Frenzy - Almost Lover
~I chose to love you in silence, for in silence I find no rejection. I chose to love you in your loneliness, for in your loneliness no one owns you, but me.
-Source Unknown
Matt Doughtry(21)
~Even if love is full of thorns, I'd still embrace it for I know that in between those thorns, there is a rose that's worth all the pain. -
Source Unknown
Ashlee McCaleb(21)
~When you are in Love you can't fall asleep because reality is better than your dreams.
-Dr Seuss
Larry O'Conner(23)
~We sat side by side in the morning light and looked out at the future together.
-Brian Andres
Hanna Butler(23)
~Friendship opens many doors, each with a different view, but none could be more welcome than the door that leads to you.
- Source Unknown
Anna O'Conner(23)
~It's true we don't know what we've got until its gone, but we don't know what we've been missing until it arrives.
-Source Unknown
Rita Doughtry(18)
~Love at first sight is easy to understand; it's when two people have been looking at each other for a lifetime that it becomes a miracle.
-Amy Bloom
Arhiva:
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.
17.18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.25. 26. 27. 28.
29. 30. 31. 32. 33. 34.
By: Rose B.