body <center>23. poglavlje</center> - ...Cimeri - Blog.hr body

utorak, 16.03.2010.

23. poglavlje



Mjesec dana kasnije...

Rose Butler's POV


Stajala sam u sobi i spremala svoje stvari u kutijama. Cijela je soba bila skoro prazna, ali puna raznim kutijama. Bila sam već u trećem mjesecu trudnoće i trbuh mi se počinjao vidjeti. Znala sam da nemam više previše vremena i da mi široka odjeća neće pomoći u sakrivanju trudničkog trbuščića. Unatoč tome što su me i Ashlee i Larry svakodnevnog nagovarali da priznam Mattu za bebu, nisam to učinila i zbog toga su se često znali naljutiti na mene, ali nije me bilo briga. Radilo se o mome životi i mislim da ih se to ne bi trebalo ticati unatoč tome što su mi bili prijatelji.
„Hej, Rose...“ –iznenada su se vrata otvorila.
Okrenula sam se i ugledala Matta iza sebe koji je šokirano gledao u moju polupraznu sobu.
„Što je ovo?“ –upitao me iznenađeno.
Spustila sam pogled. Nisam mu nikada rekla da se namjeravam vratiti kod kuće i da se možda nikada više ovdje neću vratiti. Svaki put kad bih u zadnjih mjesec dana pokušala popričati s njim o tome nešto bi me zaustavilo i blokiralo. Nisam bila toliko hrabra, a niti u onom trenutku nisam mogla ništa reći. Srce mi je udaralo sve brže i brže, a knedla mi se stvorila u grlu.
„Rose...?“ –prozvao me.
„Ja...“ –započela sam, ali nikako nisam mogla nastaviti pričati dalje.
Tako je bilo svaki put kad bih pomislila na to da bih mu trebala reći kako se selim i vraćam obitelji. Podignula sam pogled prema njemu, a on je promatrao upitnim izrazom lica. Imala sam osjećaj da mi je srce počinjalo kucati puno jače nego prije nekoliko sekundi.
„Odlazim...“ –rekla sam napokon, ali mi se čudan osjećaj pojavio u trbuhu.
„Odlaziš?“ –podignuo je obrvu. „Gdje?“
„Vračam se u rodni grad, Matt.“
„Zašto?“
„Tata treba pomoć. Još neko vrijeme ne može raditi. Na bolovanju je i... radit ću neko vrijeme kako bih mu pomogla s novcem.“
Nisam lagala, a nisam mu ni rekla cijelu istinu. Tati je stvarno trebala pomoć. Hanna radi i ide na faks, pa im trebam.
„Što ćeš sa faksom?“
„Dogovorila sam se sa dekanom da ću dolaziti samo na ispitima.“
„Onda se vračaš ovamo kad ti tati bude bolje?“
Odmahnula sam glavom, a on je klimnuo.
„I kad si odlučila otići?“ –upitao me.
„Prije mjesec dana.“ –odgovorila sam jedva.
„I kad si mi to mislila reći?!“ –povisio je ton.
„Matt...“
„Prije nego odeš?!“
„Matt...“
„Idi k vragu, Rose!“ –podignuo je ruke i izašao iz sobe udarivši vratima.
„Matt, čekaj!“ –istrčala sam za njim, a on je već izlazio iz stana.
Ashlee je zbunjeno pogledala u mene, a ja sam potrčala prema vratima. Primijetila sam da se već spustio niz stepenice. Uzdahnula sam i zatvorila vrata. Odlučila sam ga pustiti na miru sve dok se ne vrati kod kuće.

Ashlee McCaleb's POV

„Rose, je li sve u redu?“ –upitala sam ju.
Odmahnula je glavom i otišla u sobu. Dignula sam se sa trosjeda i krenula saznati što se dogodilo u manje od pet minuta. Matt je izgledao bijesno dok je izlazio iz kuće, ali u njegovim sam očima vidjela i tugu. Otvorivši vrata Roseine sobe ugledala sam ju kako stoji pred prozorom i gleda u jednu točku.
„Rekla si mu da odlaziš, da si trudna ili oboje?“ –stala sam kraj nje.
„Prvo.“ –odgovorila je uzdahnuvši.
„Da si mu rekla kad si to odlučila možda i ne bi bio toliko bijesan!“
Slegnula je ramenima. Podignula sam ruku i prislonila ju na njeno rame pokazivajući joj da sam ondje u slučaju da me zatreba. Pogledala me suznih očiju, te me snažno zagrlila. Zajecala je, a ja sam ju potapšala po leđima pokušavajući ju utješiti, ali znala sam da je to bilo nemoguće.

Matt Doughtry's POV

„Još jedan, George!“ –zamahnuo sam čašom.
Stariji bucmasti barmen je odmahnuo glavom i uzeo mi čašu iz ruke. Često sam znao odlaziti u ovu gostionu sa prijateljima s posla, pa nas je konobar George uvijek posluživao. Ove sam se večeri družio s njim i whiskyem pokušavajući zaboraviti na to da Rose odlazi i da jedini ja nisam znao.
„Doughtry, mislim da pretjeruješ s alkoholom.“ –George je stavio čašu preda mnom. „Ovo ti je već četvrta čaša u pola sata!“
„Zar čovjek ne smije tugovati na miru?“ –pogledao sam ga.
„Trebao bi stati.“
„Da sam htio nekoga koji bi mi prigovarao, vratio bih se kući i slušao mamino zanovijetanje!“
Odmahnuo je glavom i uputio se k drugom gostu. Podignuo sam čašu i malo ju protresao. Led je udario od staklo. Uzdahnuo sam i popio ga cijelog, te udario čašom od šank. Prva je bila najgora, ali ostale tri sam popio kao vodu. Ponovno sam uzdahnuo i odmahnuo glavom ne vjerovajući u što sam se opustio. Dopustio sam joj da mi priraste srcu više nego sam trebao, a ona me iznevjerila. Mislio sam da smo prijatelji. Lagala mi je cijelo vrijeme.
Trebao si znati da su sve cure iste, Matt!“ –lagano sam se udario rukom od čelo.
„Trebaš društvo, Matt?“ –čuo sam poznati glas.
Zakolutao sam očima i ugledao Larrya kraj sebe. Nasmijao sam se na glas i odmahnuo glavom.
„George, još jednu čašu!“ –uzviknuo sam. „I jednu za mog prijatelja koji mi je zabio nož u leđa!“
„Matt, ne glupiraj se!“ –sjeo je kraj mene. „Daj mi kavu, George!“
„Urazumi si prijatelja, Larry!“ –rekao mu je. „Ne prestaje piti!“
Larry je klimnuo glavom i pogledao u mene, a ja sam odmahnuo glavom gledajući ispred sebe. Odjednom im je svima bilo stalo do mene, a do prije pola sata nitko nije mario.
„Odlazi, Larry!“ –rekao sam mu.
„Ashlee me nazvala.“ –uzvratio je. „Rose se zabrinula...“
„Ne spominji mi ju!“
„Barem me poslušaj i prestani piti!“
„Poslušaj ti mene i goni se odavde!“
„Matte, ne glupiraj se!“
„Pusti me na miru, Larry! Ozbiljan sam!“
„Ponašaš se kao dijete!“
„Molim?!“ –dignuo sam se sa barske stolice i odgurnuo ga. „Lagao si mi, Larry!“
„Lagao?!“ –odmahnuo je glavom. „Nije bio moj posao da ti kažem da odlazi!“
„Bio je! Prijatelj si mi, partner... Izdao si me!“
„Sjedni da popričamo!“
„Odlazi!“
„Ne!“
„Odlazi!“
„Neću!“
Ljutito sam bacio novčanicu od dvadeset dolara na šank, uzeo jaknu i udaljio se od njega. Nisam imao namjeru vratiti se k njemu, a niti u stan. Obukao sam jaknu i krenuo se prošetati niz ulicu. Čuo sam kako me Larry doziva, ali sam samo požurio korak. Trenutno nisam imao volje vidjeti nikoga od svojih prijatelja, ako sam ih mogao uopće nazivati tako.

***


Nisam znao koliko sam se točno vrtio po gradu, ali znao sam da je najmanje sat vremena prošlo. Vani je bilo užasno hladno, a ja se nisam namjeravao vratiti kod kuće. Znao sam da će me ondje dočekati Rose, a nju nisam želio vidjeti. Ona je bila zadnja osoba koju sam želio vidjeti. Zastao sam ispred jednog kafića u kojemu nije bilo previše ljudi. Odlučio sam ući i ugrijati se uz još nekoliko čaša alkoholnog pića jer je whisky kojeg sam popio ishlapio. Sjeo sam za šank i prišao mi je konobar moje dobi.
„Izvoli?“ –upitao me.
„Može jednu votku tonik za početak?“ –upitao sam ga.
Klimnuo je glavom i udaljio se od mene.
„Usamljen, momče?“ –upitao me ženski glas.
Okrenuo sam se i ugledao djevojku mojih godina. Imala je dugu plavu kovrčavu kosu. Promatrala me svojim zelenim očima i svako toliko oblizala crvene usne jezikom. Nasmiješio sam se, a ona je sjela kraj mene.

And I’ve been drinkin’ now
Just a little too much
And I don’t know how
I can get in touch with you
Now there’s only one thing
For me to do, that’s to
To get home to you

***

And I feel so satiesfied when
I can see you smile
I want to confide in
All that is true, so i’ll
Keep on tryin’ i’m
Through with lyin’
Just like the sun above
I’ll come shinin, trough
Oh yes i’ll
Keep on tryin’, i’m
Tired of cryin’
I got to find a way
To get on home to you

~Keep On Tryin’ By: Poco


*Khm... Da... Malo je krače... :/


Ehm - nova knjiga -> Sve zbog jednog dečka umjesto Grada. Za one koji su pratili tu priču - nisam ju obrisala niti sam prestala pisati; samo sam objavila sve nastavke isti dan kako bih se riješila, pa pročitajte ako nađete vremena. Ako ne - neću se ljutiti! :*

00:00 - Komentiraj ( 12 ) On/Off

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

"People are always telling you that change is a good thing, but what they're really saying is that something that you didn't want to happen just happened. ~ You've Got Mail"

Elisa - Rock your soul

Adastra - Ja se kajem

A Fine Frenzy - Almost Lover

Rose Butler(21)
Image Hosted by ImageShack.us
~I chose to love you in silence, for in silence I find no rejection. I chose to love you in your loneliness, for in your loneliness no one owns you, but me.
-Source Unknown


Matt Doughtry(21)
Image Hosted by ImageShack.us
~Even if love is full of thorns, I'd still embrace it for I know that in between those thorns, there is a rose that's worth all the pain. -
Source Unknown

Ashlee McCaleb(21)
Image and video hosting by TinyPic
~When you are in Love you can't fall asleep because reality is better than your dreams.
-Dr Seuss


Larry O'Conner(23)
Image Hosted by ImageShack.us
~We sat side by side in the morning light and looked out at the future together.
-Brian Andres


Hanna Butler(23)
Image and video hosting by TinyPic
~Friendship opens many doors, each with a different view, but none could be more welcome than the door that leads to you.
- Source Unknown


Anna O'Conner(23)
Image and video hosting by TinyPic
~It's true we don't know what we've got until its gone, but we don't know what we've been missing until it arrives.
-Source Unknown


Rita
Doughtry(18)
Image and video hosting by TinyPic
~Love at first sight is easy to understand; it's when two people have been looking at each other for a lifetime that it becomes a miracle.
-Amy Bloom

Arhiva:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.
17.18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.25. 26. 27. 28.
29. 30. 31. 32. 33. 34.



Copyright © 2009-2010.
By:
Rose B.

CREDITS

picture: deviantart
base code: sugarmeemee