petak, 26.03.2010.

27.poglavlje

Dva tjedna kasnije...

Ohana City

Rose Butler's POV

Oprezno sam vadila pladanj sa tiramisuom iz frižidera. Došla mi je užasno volja za tiramisuom, pa sam se prošetala do grada i kupila sve sastojke jer ovako i onako nisam imala što raditi. Tata je pokušavao provoditi vrijeme izvan kuće, a pošto nije smijeo raditi, uvijek se šetao nekamo ili odlazio na piće sa prijateljima samo kako bi me izbjegavao. Hanna mi je govorila kako se previše brinem i kako izmišljam gluposti, ali dobro sam poznavala svoga oca. Prije je svekodnevno znao pričati satima sa mnom, a sada me već tri prokleta tjedna izbjegavao. Imala sam osjećaj da su ta tri tjedna sporo prolazila i da je puno više vremena prošlo otkad sam otišla iz Mitchy citya.
Čula sam udarac, pa sam izašla iz kuhinje i ugledala tatu kako se penje stepenicama. Uzdahnuvši sam ušla natrag u prostoriju, te odmahnula glavom. Tada sam bila pedeset tisuća posto sigurna da me izbjegavao jer se nije udostojio ni pozdraviti. Mislila sam ga da će ga to durenje proći, ali očito nije shvaćao da je sve to “normalno“ u dvadeset i prvom stoljeću.
Stavila sam u tanjurić malo slastice i izašla iz kuhinje, te se udobno smjestila u topli dnevni boravak. Upalila sam televiziju i ugasila liniju. Mrzila sam biti sama kod kuće i to uz tišinu, pa je nešto uvijek trebalo biti upaljeno kako se ne bih osjećala potpuno samo. Uvijek me hvatala neka jeza kad bih oko sebe čula potpunu tišinu.
Nakon nekoliko minuta sam čula korake izvan prostorije u kojoj sam se nalazila. Znajući da je to bio tata, ispustila sam tanjur na stakleni stol i izašla iz dnevnog boravka. Vidjela sam ga u kuhinji kraj aparata za kavu. Duboko sam uzdahnula i zakoračila u onu prostoriju. Primjetila sam da je tata krajičkom oka pogleda u mene, te odmaknuo pogled i stao kraj prozora.
„Tata, mislim da bi bilo vrijeme da me prestaneš izbjegavati!“ –rekla sam mu.
„Ne izbjegavam te, Rose!“ –uzvratio je mirno.
„Misliš da sam budala, da sam malena curica koja vjeruje u svakakve gluposti?“
„Do tebe je u što ćeš vjerovati.“
„Trebam osobu koja će biti kraj mene, podržavati me, a ne onu koja će se duriti! Ovo dijete je trebalo doći kasnije, ali odlučila sam ga zadržati! Trebao bi biti kraj mene, biti sretan što je tvoja curica odlučila preuzeti tako veliku odgovornost na sebe, a umjesto toga ti se samo ljutiš! Baš ti hvala, tata. Možda sam učinila ogromnu pogrešku kad sam se odlučila vratiti k tebi! Mislila sam da ćeš mi biti oslonac, da ćeš mi pomoći, ali tek sada vidim da sam ja zapravo razočarana, a ne ti!“
Pogledao me šokirano ne vjerovajući u ono što sam mu upravo bila rekla. Nikada mu se nisam suprostavljala, ali osjećala sam da mu ono morala reći kako bih se osjećala puno bolje i kako bih si olakšala dušu. Izašla sam iz kuhinje i obukla kaput na brzinu, te izašla iz kuće. Duboko sam uzdahnula i suze su proklizile niz moje obraze. Spustila sam se stepenicama i izašla iz dvorišta. Trebala sam se što prije maknuti iz ove kuće kako bih se smirila. Srce mi je ubrzano kucalo, a tuga je lagano prolazila mojim tijelom. Doista sam trebala nekoga kraj sebe, a znala sam da je taj netko u potpuno drugom gradu.

Philadelphia

Matt Doughtry's POV

Parkirao sam se ispred kuće u kojoj su mama i sestra živjele. Tata me napustio kad sam još bio mali, pa mi je majka bila i majka i otac. Bila je duša od čovjeka i jedva sam čekao zagrliti ju. Nedostajala mi je moja Philadelphia i moj kvart u kojima sam prošao najljepše dijetinjstvo koje je nažalost bilo gotovo, ali sječanja nikada neće nestati. Izašao sam iz Jeepa i zatvorio vrata, te izvukao putnu torbu iz gepeka.
„Lijepo je biti ponovno kod kuće!“ –rekao sam si osmijehom.
Prolazio sam i vukao torbu dvorištem koji je bio predivno uređen. Mama je uvijek provodila svoje slobodno vrijeme u vrtu. Inače je završila fakultet za doktoricu za djecu. Obožavala je djecu, a još uvijek ih obožava. Često mi je znala govoriti kako jedva čeka da Rita, moja mlađa sestra, i ja dobijemo dijete što je nama užasno išlo na živce. Smatrali smo da smo premladi za dobiti dijete. Smatram to i sada, ali u slučaju da moja cura, koju nažalost nemam i koja je trenutno na suprotnoj strani SAD-a, zatrudni ne bih joj rekao da mora pobaciti. Preuzeo bih svoju odgovornost i bio bih uz nju ma što god ona odlučila.
Stepenicama sam se popeo do ulaza, spustio torbu i pozvonio na vrata čekajući da mi ih netko otvori. Bio sam jako uzbuđen jer dugo nisam vidio svoju obitelj koju sam obožavao i za koju nikad prije ne bih rekao da će mi nedostajati toliko.
„Evo ga Matty!“ –začuo sam Ritin glas.
Vrata su se otvorila i preda mnom je stajala moja sestrica. Primjetio sam da je stavila pirsing na bradu što je vjerojatno razljutilo mamu i o čemu će blebetati dok budemo sjedili za stolom. Rita je imala jako dugu crnu kosu koju je, nekakvim čudom, ošišala do vrata i izgledala je preslatko. Promatrala me svojim velikim zelenim očima, a zatim me snažno zagrlila kao da me stoljećima nije vidjela. Podignuo sam ju sa poda i zavrtio u zrak, te spustio na pod.
„Lijepo te vidjeti opet, Rita!“ –nasmiješio sam se. „I oprosti što nisam bio za tvoj osamnaesti rođendan. Obećajem ti da idemo sutra u šoping!“
„U šoping?“ –nakrivila je glavu i zbunjeno me pogledala. „Nije da se žalim, ali ti nikada nisi volio odlaziti u šoping!“
„Navikao sam se sa cimericama!“
„Usput, moraš mi pričati o tim svojim cimericama.“
„Ima vremena i što si to napravila?! Mama je poludjela, jelda?“
„Mama mi je dopustila.“
Zbunjeno sam ju pogledao i pomalo sumnjičavo jer nisam mogao vjerovati da ju je moja majka, Penelope Doughtry, pustila da si napravi pirsing. Uvijek je bila protiv tog pirsinga i tetovaža. Htio sam si napraviti jednu kad sam prošao srednju, ali mama mi je govorila da ću spavati vani u slučaju da to napravim. Htio sam, ali nisam ne jer sam se uplašio već jer me prošla ta želja.
„Govorim istinu!“ –Rita je podignula ruke u znaku obrane.
„Matt, dušo!“ –začuo sam glas svoje majke.
Vitka žena u ranim četrdesetim godinama izašla je iz kuhinje osmijehom na licu. Svoju ofarbanu smeđu kosu držala je u punđu, a zelene oči su joj svijetlucale od sreće. Približila mi se i zagrlila me snažno, a ja sam joj uzvratio. Znao sam koliko je sretna što sam im došao u posjet, a bio sam i ja.
„Je li istina da si Riti dopustila da si probuši bradu?“ –upitao sam ju sumnjičavo dok me Rita namrgođeno promatrala.
„Da.“ –klimnula je glavom i nasmiješila mi se.
Rita se tada nacerila i nasmiješeno prošla kraj mene, a ja sam podignuvši obrvu pogledao zbunjeno i šokirano u svoju majku.
„Kažu: Jednom se živi i udri po pivi!“ –zahihotala se.
„Mama...?!“ –zbunjeno sam otvorio usta. „Gdje je nestala moja mama?!“
Samo mi se nasmiješila i ušla u kuhinju, za Ritom, a mene je pustila da šokirano gledam za njom. Nisam mogao vjerovati da je moja mama upravo rekla ona jer se inače uvijek držala kao profinjena gospođa srednjih godina. Odmahnuvši glavom, zakoračio sam za njima i sjeo za stolom na kojem je bio tiramisu, moj omiljeni kolač.
„Zna mama šta ja volim!“ –nacerio sam joj se.
„Ulizice!“ –Rita mi je pokazala jezik. „Sad kad radiš, ne moraš ju pitati pare!“
„Imaš pravo, ali zato ja mogu raditi sa svojim parama što god želim i mogu trošiti koliko god želim, a da mi to netko ne zabranjuje!“
Frknula je, a onda mi se nasmiješila.
„Matt...“ –prozvala me mama, a ja sam pogledao nasmiješeno u nju, no moj je osmijeh nestao kad sam primjetio koliko je ozbiljna. „Vidjela sam neki dan Hillary!“
„A da?“ –nasmiješio sam se. „I što kaže?“
„Zaručena je.“ –promrmljala je tiho. „Zatrudnila je i udaje se za nekoliko mjeseci!“
„Odlično za nju!“ –nacerio sam se.
Doista mi nije zasmetala ta vijest. Vidio sam po pogledu da se mama jako zabrinula, ali nije bilo potrebe jer me to uopće nije povrijedilo. Dirnulo bi me da mi je to rekla prije dvije i pol godine, ali sada kad sam totalno zaboravio da sam bio s njom u vezi, nije bilo potrebe da me promatra onim tužnim očima. Bio sam sretan zbog Hillary, doista sretan. Bila je jako dobra djevojka, simpatična i vedra, ali nismo bili jedno za drugog. Sada je pronašla srodnu dušu, a ja sam svoju... izgubio. Razvukao sam osmijeh na licu samo kako bih uvjerio mamu da je sve u redu i da se ne bi trebala brinuti.

Ohana City

Rose Butler's POV

Dosta se smračilo otkad sam ja izašla iz kuće. Kako je noć pala tako je i postajalo sve gladnije, pa sam trebala požuriti kući. Bila sam sigurna da su Hanna i tata bili jako zabrinuti za mene jer sam izašla kad je vani još bio dan, a nisam uzela mobitel niti torbicu, pa im se nisam mogla javiti.
Bilo mi je lijepo prošetati se ulicama po kojima sam prolazila svakodnevno sa prijateljima iz razreda, pogotovo s Ashlee. Opuštala sam svoje misli i nisam razmišljala o glupostima, o stvarima koje bi me mogle razljutiti, naživcirati jer mi je ginekologica govorila kako je to loše i za dijete i za mene. Prošla sam u nekoliko trgovina za djecu, pa sam gledala što bih mogla kupiti za bebu. Bila sam jako uzbuđena dok sam prolazila tim trgovinama, ali i pomalo tužna gledajući ostale mame kako hodaju zajedno sa mužem ili dečkom ruku pod ruku. Znala sam da to ja nikada neću moći osjetiti jer sam bila glupa i jer nisam postupila ispravno, a sada je bilo kasno za prepravljati pogreške. Dobro sam to znala. Pretpostavljala sam da je Matt imao već nekoliko vezica na jednu noć i na samu pretpostavku su mi suze dolazile u oči.
Popela sam se stepenicama do ulaznih vrata svoje kuće jer mi nije trebalo previše vremena da dođem iz grada. Otvorivši vrata ugledala sam prestravljena izraza lica Hanne i tate.
„Dobro si!“ –uzviknuli su istovremeno i snažno me potrčali zagrliti.
„Što ti je palo na pamet da si odlučila prošetati se bez mobitela?!“ –ljutito će Hanna, a ja samo slegnula ramenima.
„Žao mi je, Rose!“ –začula sam uzdah svoga oca, pa ga pogledala. „Za sve sam ja kriv!“
Spustila sam pogled ne znajući što da mu kažem.
„Dijete će biti presretno što ima predivnu i hrabru majku poput tebe!“ –prislonio mi je ruku na rame. „Uvijek ćeš imati moju podršku, Rosie!“
Nasmiješila sam mu se i snažno ga zagrlila.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.