srijeda, 13.01.2010.

7.poglavlje

Matt Doughtry's POV

Zvonila je budilica koju sam ja odmah ugasio. Inače bih se svako toliko znao buditi nekoliko minuta prije nego me alarm probudi, ali nastavljao bih ležati u krevetu i gledati u strop. Skrenuo sam pogled i ugledao plavokosu djevojku kraj sebe. Zastao sam razmišljati o tome kako se ona zvala, ali zaboravio sam joj ime s obzirom da sam jučer popio previše alkohola nakon posla. Nisam se mogao ni sjetiti kako sam uopće došao do kuće.
Odmahnuvši glavom, dignuo sam se iz kreveta i približio prozoru. Otvorio sam ga kako bi se soba malo zračila. Osjetio sam nalet hladnijeg vjetra, a vrijeme nije bilo nimalo ugodno. Pogledao sam prema nebu i po sivo – crnim oblacima pretpostavilo da se sprema nevrijeme. Nisam pretjerano volio kišu. Rađe sam volio lijepo vrijeme u kojemu sam slobodni dan mogao provoditi na zraku.
„Baš danas kad sam nakon mjesec dana dobio slobodan dan!“ –frknuo sam ljutito.
Odmahnuvši glavom, okrenuo sam se i provjerio da ona cura još spava, a zatim sam obukao crnu majicu koju sam našao na stolici. Otvorio sam vrata i lagano ih zatvorio kako ju slučajno ne bih probudio. Unatoč tome što je već bilo devet ujutro, niti Ashlee niti Rose nisu bile budne. Nisam ni mislio da će biti kad je danas ipak bila subota i mogle su uživati u krevetu dok god su to željele.
Upalio sam televiziju samo kako bi se neki zvuk čuo jer nisam volio tišinu, a zatim sam otišao skuhati kavu koja mi je bila potrebna. Nikada nisam bio pretjerano ovisan o kavi sve dok nisam počeo raditi za policiju. Morao sam se toliko rano buditi, a ja sam inače obožavao spavati duže jer sam volio duže ostajati vani preko noći. Bio sam nočna ptica, a sad sam bio isto to uz ovisnost o kofeinu. Prošao sam rukom kroz kosu i uz ritam pjesme koja je svirala na televiziji udarao nogom od pod nadajući se da nikoga od ukućana neću probuditi.

Rose Butler's POV

Alarm kojeg sam sinoć namjestila, zazvonio je. Ugasila sam ga i rastegnula se, a onda dignula iz kreveta znajući da bih mogla ponovno zaspati u slučaju da nastavim ležati. Približila sam se prozoru i primjetila da vrijeme nije baš lijepo i da se spremala kiša, ali to mi nipošto nije smetalo. Osmijeh mi se razvukao od uha do uha. Inače sam voljela kišu kad bi ostajala kod kuće, a s obzirom da Ashlee i ja nismo namjeravale nigdje otići navečer, bilo mi je drago što će pasti. Veselo sam otvorila vrata i ugledala Matta kako stoji u kuhinji i gleda u televizor.
„Dobro jutro, Matt!“ –pozdravila sam ga nasmiješeno.
„Hej, Rosie!“ –okrenuo se prema meni. „Kako to da si već budna?“
„Moram do trgovačkom centra kupiti razne stvari za stan i hranu.“
„Mogu s tobom?“
„Slobodno, ako imaš vremena!“
„Ovako i onako nemam ništa za raditi, a rađe ću ići negdje vani nego biti kod kuće.“
„U redu.“ –nasmiješila sam se. „Moram se samo spremiti. Napravio si možda kavu?“
„Da. Ako želiš, mogu ti spremiti šalicu!“ –rekao mi je.
„Bila bih ti zahvalna!“
Klimnuo je glavom, a ja sam požurila korak u kupatilo kako bih se što prije spremila. Nisam voljela kad me netko čekao, ali doista nisam očekivala da će netko htjeti sa mnom otići u kupovino. Ashlee je inače odlazila sa mnom samo kad bih išla popodne pošto je ona bila jedna velika spavalica, a ja sam voljela odlaziti ujutro kako bi mi vrijeme brže prošlo.
Zakoračila sam kupatilo i na brzinu isprala lice, te oprala zube. Našminkala sam se. Nisam voljela previše šminke stavljati na licu, pa mi nikada nije trebalo dugo. Počešljala sam svoju dugu kosu i uvjerila se da su prameni stajali na svoje mjesto, a zatim izašla iz kupatila. Požurila sam u sobu, i odmah otvorila ormar kako bih pronašla što obući. Najviše od svega me živciralo što nisam ponijela sa sobom previše odjeće dugih rukava, ali na svu sreću sam odlučila slijedeći tjedan svratiti kod kuće pošto dugo nisam vidjela tatu, sestru i baku. Nedostajali su mi unatoč tome što smo se svaki dan čuli preko telefona.

Matt Doughtry's POV

Nisam nikad znao da je odlazak u kupovinu toliko naporan. Jurio sam cijelo vrijeme za Rose pošto je ona ubacivala stvari koje bi zgrabila sa police u kolica koju sam ja gurao po cijelom supermarketu.
„Slijedeći put šuti i nemoj se ponuditi za pomoć, Matt!“ –rekao sam sam sebi.
„Matt, požuri!“ –uzviknula je Rose s potpuno druge strane trgovine.
Uzdahnula sam i odmahnuo glavom, te krenuo za njom pošto sam primjetio da već koluta očima, a kolutao sam i ja.
„Onaj koji je govorio da je odlazak u nabavu lako – lagao je!“ –pomislio sam.
Iznenada sam ugledao mladu, zgodnu djevojku kako mi prilazi. Bila je vitka, visoka, ali ne viša od mene. Odmahnula je svojom predivnom crnom valovitom kosom i pogledala me tamnim očima. Osmijeh joj se razvukao na licu, a nasmiješio sam joj se i ja. Prošla je kraj mene, te sam ju pogledao od glave do pede. Ona uska suknjica do koljena joj je odlično pristajala i naglašavala stražnjicu.
„Kako si seksi!“ –pomislio sam i istog trena ispustio kolica iz ruke. „Dobar dan, gospođice!“
„Bok!“ –nasmiješila mi se.
„Trebate li pomoć, možda?“
„Nema potrebe da se mućite!“
„Sigurno?“
„Aha.“ –pružila mi je ruku. „Rebecca!“
Nasmiješio sam joj se i pogledao u ruku. Imao sam u ruci bijeli papir na kojoj je pisalo njeno ime i broj telefona. Pročitao sam. Bila je odvjetnica, a to je značilo da je bila starija od mene. Podignuo sam pogled i primjetio da je odlazila od mene.u jednom se trenutku okrenula i nasmiješila, a ja sam joj mahnuo.
„Rulaš, Matt!“ –rekao sam sam sebi.
„Ako si došao ovdje tražiti cure koje ćeš povaliti navečer, mogao si ostati doma!“ –začuo sam ljutiti Rosein glas.
Okrenuo sam se i nasmiješio, te joj oduzeo kolica iz ruke.
„Ovo je bila samo puka slučajnost!“ –rekao sam joj.
„Nemoj misliti da sam ja budala, Matt!“ –prostrijelila me pogledom.
Naježio sam se u onom trenutku. Nikad prije ju nisam vidio onako ljutu. Pokušao sam se osmijehom izvući, ali pokazala mi je leđa i krenula prema jedinoj slobodnoj kasi. Sve ostale su bile popunjene. Po njenom izrazu lica sam shvatio da je bijesna na mene. Ljutito je vadila stvari iz kolica i stavljala ih na traku koja ih je vodila prema djevojci koja je radila na kasi. Cura je bila stvarno zgodna. Spustio sam pogled na Rose koja me i dalje ljutito gledala.
„Nemoj pokazivati strahove, Matt! Mogla bi te rastrgati.“ –bodrio sam samog sebe, te sam pogled usmjerio u police sa čokoladicama. „Hej, Rose?“
„Što je?“ –upitala me grubo.
„Mogu uzeti jedan Kinder Bueno?“
„Da. Uzmi ga i meni!“
Klimnuo sam glavom i nasmiješeno pogledao u nju. Odmahnula je glavom i uzvratila mi osmijeh. Morao sam priznati da je Rose bila cura koja me očaravala. Imala je nešto čudno u sebi i to me privlačilo kod nje. Htio sam pod hitno saznati što se skriva iza one curice koja čeka princa na bijelom konju.
„Wow, wow, Matt!“ –zastao sam. „Što to radiš?!“

Rose Butler's POV

Pogledala sam u Matta i zbunjeno nakrivila glavu pokušavajući shvatiti gdje on to tako zamišljeno i zbunjeno gleda. Odmahnula sam glavom znajući da ne bi mogao razmišljati o ničem drugom nego o curama. Kako je netko imao toliko živaca viđati se s toliko različitih cura, ako se to uopće moglo zvati viđanje?!
„Sedamdeset i pet dolara!“ –blagajnica mi je dovratila misli od Matta i bila sam jako zahvalna zbog toga pošto sam nedavno sama sebi rekla da neću misliti na njega
„Izvolite!“ –pružila sam joj novac.
„Kako to da se predivna djevojka poput tebe ovdje nalazi?“ –iznenada sam čula Mattov glas.
Zbunjeno sam pogledala u njega, a primjetila sam da je blagajnica bila iznenađene. Odmahnula sam glavom i nekoliko puta udarila novčanikom od čelo.
„Ne mogu vjerovati da se ovo baš meni događa!“ –rekla sam tiho, kako me nitko ne bi čuo.
„Mislim da zaslužuješ mjesto među manekenkama. Prekrasna si!“ –nastavio je.
„O, hvala!“ –nasmiješila se blagajnica.
Šokirano sam pogledala u nju, a onda u Matta. Nisam mogla vjerovati da je pala na tako glupi šarm. Neke su cure stvano bile glupe ili možda plavuše u duši, kako to ljudi kažu.
„Idemo!“ –povuka sam ga za majicu.
„Hej, zašto si me maknula odandje?!“ –zbunjeno me upitao.
„Zašto?!“ –zastala sam na izlazu iz trgovine. „Ljudi su nas blijedo gledati!“
„Pa što?!“ –slegnuo je ramenima i oduzeo mi kolica iz ruke. „Nije me briga što drugi misle. Mogao sam dobiti broj od one cure!“
„Hej, dečko!“ –začuli smo ženski glas.
Okrenula sam se, te ugledala djevojku sa kase kako trči prema nama. Pogledala sam u Matta koji mi se samo nasmiješio, a ona mu se približila i pružila papirić kojeg je ponosno primio. Djevojka je zamahnula svojom plavom kosom, okrenula se i poput manekenke odmarširala od nas. Pogledala sam u Matta koji mi se ponosno nasmiješio i izašao iz supermarketa.
„Da. Definitivno su neke cure glupe!“ –odmahnula sam glavom i slijedila ga.

Ashlee McCaleb's POV

Ležala sam na trosjedu i vrtila televizijske programe pokušavajući pronaći nešto zanimljivo, ali nikad se ništa zanimljivo nisu stavljali subotom i nedjeljom, kad sam baš ja imala vremena za bacanje. Frknula sam i pogledala na zidni sat. Jedan je već bilo prošlo, a Rose se još nije vratila iz kupovine što me uopće nije čudilo. Uvijek je odugovlačila, ali zanimalo me gdje je pak Matt nestao. Rekao mi je da je imao slobodan dan danas, a kad je ona plavuša izašla iz njegove sobe, rekala je da ga nije vidjela i ostavila mu porukicu koju sam mu ja trebala prenijeti.
„Jedva sam čekala da vidim njegov izraz lica kad mu kažem.“ –zahihotala sam se. „Ne znaš što te čeka, Matt!“
Začula sam poznate smijehove u hodniku, pa sam pogledala prema vratima i primjetila da se otvaraju. Unutra su zakoračili Matt i Rose što me užasno začudilo. Nikako nisam očekivala da bi njih dvije mogli biti zajedno u onom trenutku i da bi se toliko dobro mogli slagati. Večinom su se prepirali oko toga da bi on trebao smanjiti mjenjanje cura, a ona trebala prestati razmišljati o savršenom muškarcu.
„Gdje ste bili?“ –upitala sam ih.
„U nabavu.“ –Matt je stavio vrečice na stol.
„Čudno, jelda?“ –nasmiješila mi se Rose.
„Ni ne znaš koliko.“ –dignula sam se sa trosjeda. „Matt, imam porukicu za tebe.“
„Od koga?“ –upitao me sa zanimanjem dok sam se ja hihotala.
„Od djevojke koju si jutros ostavio samu.“
„I što kaže?“
„Rekla je da će te uskoro posjetiti jer si retardirani kretenoid. Također je rekla da si velika šovinistička svinja koja će ostati bez...“ –započela sam.
„Ok. Shvatio sam!“ –prekinuo me.
„Stao si krivoj curi na žulj, ha, Matt?“ –zahihotala sam se.
Jedva sam čekala trenutak da Rose ubaci nešto svoje. Pitala sam se kako to da je tako kasno uletjela. Činilo se kao da Matt nije bio zabrinut zbog toga. Vjerojatno nije prva koja mu se zamjerila, a vjerojatno neće biti ni zadnja.
„Sve u svemu, trebao bih razmisliti koju da večeras nazovem, a koju sutra!“ –rekao je gledajući u papiriće.
Upitnim izrazom lica, pogledala sam u Rose koja je samo odmahnula glavom i rukom, također, kao da mi je željela reći da nije ni vrijedno pitanja.
„U, da, Rose, zaboravila sam ti sinoć nešto reći!“ –uzvratila sam.
„Reci sada.“ –sjela je na trosjed.
„Neki moj prijatelj te nekoliko puta vidio sa mnom i pitao me da li bi htjela izaći s njim slijedeći vikend.“
„Slijedeći vikend ne mogu! Nisam ovdje!“
„Gdje ideš?“ –upitao ju je Matt.
„U rodni grad, u posjet obitelji.“ –odgovorila je.
„Dobro. Reći ću mu to!“ –nadodala sam. „Vjerojatno će htjeti da se nađete radnim danom!“
„Meni paše!“ –rekla mi je. „Uostalom, vjerojatno ne bih mogla ni za dva vikenda pošto mi je rođendan tada.“
„Istina, istina.“ –klimnula sam glavom. „Jedva čekam taj tulum! Bit će nezaboravno!“
„Hoće li biti puno cura?“ –prekinuo nas je nasmiješeno Matt.
„Tko je rekao da ćeš ti biti pozvan?“ –zbunjeno ga je upitala Rose.
„Sam sam se pozvao.“
Odmahnula sam glavom i nasmiješila se, a Rose je samo zakolutala očima.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.