ponedjeljak, 05.04.2010.
31.poglavlje
*Za Andreu, Dimku i Rozu - 
**Poslušajte pjesmu. Vezana je uz poglavlje. Mene pjesma užasno pogađa!
**Poslušajte pjesmu. Vezana je uz poglavlje. Mene pjesma užasno pogađa!
The palm trees swaying in the wind
Images
You sang me Spanish lullabies
The sweetest sadness in your eyes
Clever trick
I never want to see you unhappy
I thought you'd want the same for me
Ohana City
Rose Butler's POV
Živčano sam sjedila u postaji za vlak. Tata me nije željeo pustiti avionom niti automobilom, pa sam zajedno s Hannom i njim čekala vlak. Trebala sam za tri sata biti u Mitchy Cityju i nadala sam se da će što prije doći to prokleto vozilo. Gledala sam cijelo vrijeme na veliki zidni sat i živcirala se što sam došla prerano i što sam previše dugo trebala čekati. Dignula sam se sa klupice i počela hodati gore – dolje, ispred Hanne i tate koji su me pratili pogledom.
„Nećeš tako požuriti vrijeme, znaš?“ –uzvratila je Hanna.
„Ma nemoj mi reći?!“ –uzviknula sam.
„Trebala bi se smiriti, Rose! Znaš da ti to nije dobro!“
„Kako da se smirim, ha?! Reci mi kako da se smirim, pa hoću!“
Slegnula je ramenima i nagnula se na klupicu, te spustila pogled na časopis kojeg je čitala prije nego sam se ja dignula. Uzdahnula sam. Bila sam toliko živčana da sam iskaljavala svoj bijes i tugu na druge osobe. Sjela sam natrag kraj tate i frknula živčano. Rukama sam prošla po licu, a jednom kroz kosu popravivši si je.
„Bit će sve u redu, Rose!“ –tata me potapšao po ramenu.
Klimnula sam glavom. Doista sam se nadala da će sve biti u redu i da ću vidjeti Matta nasmiješenog i veselog kao što sam ga inače gledala. Nadala sam se da ćemo se prepirati zbog previše cura s kojima se viđao, ali znala sam da nije dobro. Ashlee mi je rekla kako ne zna koliko je ranjen, ali da je pao u nesvijest i da ga nisu vidjeli otkad ga je Hitna služba sa svojim kombijem odvezla u bolnicu.
„Pozivaju se putnici za vlak 167!“ –oglasilo se čekaonicom.
„To je moj vlak!“ –dignula sam se naglo sa klupice. „Moram ići da ne zakasnim!“
Poljubila sam tatu i sestru, te potrčala prema gomoli ljudi koji su odlazili prema vlaku. Nisam ni uspjela shvatili što su mi govorili Hanna i tata jer sam se toliko žurila da nisam mogla ostati i vidjeti što mi žele reći.
Goodbye, my hopeless dream
I'm trying not to think about you
Can't you just let me be?
So long, my luckless romance
My back is turned on you
I should've known you'd bring me heartache
Almost lovers always do
Mitchy City
Rose Butler's POV
Kad je vlak stao na tračnice Mitchy Citya izašla sam iz njega i otišla prema taksiju koji su se zaustavljali ispred kolodvora.
„Bolnica Fenis!“ –rekla sam vozaču.
Klimnuo je glavom i krenuo prema bolnici. Jedva sam čekala da dođem kako bih vidjela da li je s Mattom sve u redu ili nije. Bila sam toliko uzbuđena što ću ga ponovno vidjeti da nisam prestajala stiskati torbicu. Odlučila sam ne razmišljati o tome tako što sam gledala kroz prozor i promatrala noćni grad u kojem sam do prošle godine hodala. Uzdahnuvši sam pogledala ispred sebe. Nisam znala da ću se tako brzo vratiti u ovaj grad, ali kad mi je Ashlee rekla da je ranjen i da je u bolnici nisam mogla izdržati a da ne dođem. Bolilo me briga ako će saznati da sam trudna jer mi je bilo puno važnije saznati da je dobro.
„Došli smo, gđice!“ –pogledao me vozač.
„Hvala!“ –dal sam mu novac, te izašla iz automobila.
Krenula sam odmah prema ulazu, te pričekala da nekoliko ljudi izađu pošto su vrata bila premala. Zakoračila sam u bolnicu i duboko uzdahnula. Srce mi je ubrzano kucalo dok sam koračala prema glavnoj sestri.
„Oprostite!“ –stala sam pred njom, a ona je podignula pogled prema meni. „Na kojem se katu nalazi Matt Doughtry?“
„Pričekajte sekundu, molim vas!“ –rekla mi je, a ja sam klimnula glavom.
Utipkala je njegovo ime na kompjuteru.
„Na trećem katu!“ –odgovorila mi je.
„Hvala vam puno!“ –uzvratila sam, te se udaljila.
Požurila sam prema liftu i pričekala da stane na prizemlju. Lagano, ali nervozno sam nogom tapkala od pod i gledala u brojeve kako se sve brže i brže približavaju nuli. Vrata su se napokon otvorila, pa sam ušla u njemu. Bilo je nekoliko ljudi unutra. Ubrzo nakon sam stigla na treći kat i duboko sam uzdahnula prije nego su se vrata otvorila. Ugledala sam Ashlee i Larrya u daljini, pa sam odmah požurila korak prema njima. Znala sam da pričaju o Mattu po njihovim izrazima lica. Oboje su bili ozbiljni i tužni, a Larry nije prestajao stiskati njenu ruku.
„Hej!“ –uzviknula sam.
„Rose!“ –šokirano su se dignuli sa stolica.
„Što radiš ovdje?!“ –zbunjeno će Larry.
„Došla sam vidjeti kako je Matt!“ –rekla sam uspuhano.
„I ne bojiš se što će saznati da si trudna?!“ –upitala me Ashlee.
„Trenutno mi je bitnije doznati kako je on!“ –uzvratila sam. „Kako je?! Je li dobro?!“
„Doktori su ga operirali. Trenutno se odmara!“ –odgovorila je. „Želiš li da idemo na kavu?“
„Rađe bih sjedila ovdje!“ –nastavila sam. „U slučaju da se on probudi!“
„Da idem onda po kavu iz automata?“ –pogledao me Larry.
„Voljela bih to, hvala!“
Klimnuo je glavom i udaljio se od nas. Pogledala sam u Ashlee i duboko uzdahnula. Primila je moju ruku, te ju čvrsto stisnula kao da me želi uvjeriti da će sve biti u redu. Lagano sam joj se nasmiješila, a onda pogledala ispred sebe. Osjetila sam jedno veliko olakšanje kad sam saznala daje on dobro, ali bila bih sigurnija sve dok mi on to ne kaže, sve dok ne vidim da mi se smiješka.
„Nisi trebala dolaziti!“ –rekla mi je.
„Nisam, ali htjela sam!“ –pogledala sam odlučno u nju. „Nemaš pojma kako sam preplašena bila kad si mi rekla da je ranjen! Mislila sam da... da sam ga izgubila! Što se uopće dogodilo?“
„Ja sam za sve kriv!“ –iznenada je preda mnom stao Larry.
Podignula sam obrvu i zbunjeno pogledala u njega. Uzdahnuo je i sjeo kraj Ashlee.
„Dogodila se pljačka u kojoj je Ashlee bila taokinja. Nisam razmišljao i doveo sam Matta u opasnosti!“ –objasnio je.
„Nisi ti krv!“ –odmahnula sam glavom. „Desilo se što se trebalo desiti! Posao policajca nije nimalo lak i uvijek postoji mogućnost da će vas netko upucati.
Klimnuo mi je glavom i nasmiješio mi se, te ponovno pogledao zamišljeno ispred sebe. Nisam ga krivila, ali nisam mu niti mogla reći nešto što bi ga natjeralo da pomisli da imam pravo. Jednako bih razmišljala da sam ja umjesto njega i bilo je normalno da ga nisam krivila. Jedini je krivac bio muškarac koji je pucao u njega.
Misli mi je odvratilo lupkanje štikla od pod. Pogledala sam s lijeve strane i ugledala stariju ženu u bijeloj kuti kako nam se približava. Njezina smeđa kosa bila je u punđi, a plave velike oči suzile su u nas. Nasmiješila nam se.
„Doughtry se probudio!“ –rekla je.
Osmijeh mi se pojavio na licu, a srce mi je ubrzano zakucalo. Bila sam presretna što sam čula tu vijest.
You took my hand and danced with me
Images
And when you left you kissed my lips
You told me you'd never ever forget these images, no
I never want to see you unhappy
I thought you'd want the same for me
Goodbye, my almost lover
Goodbye, my hopeless dream
I'm trying not to think about you
Can't you just let me be?
So long, my luckless romance
My back is turned on you
I should've known you'd bring me heartache
Almost lovers always do
Matt Doughtry's POV
Duboko sam uzdahnuo. Cijelo me tijelo boljelo, ali pokušavao sam izdržati. Gledao sam oko sebe. Osjećao sam se prazno kad sam shvatio da nikoga nije bilo oko mene. Nadao sam se da će netko od mojih prijatelja bdijeti nada mnom, ali očito sam jako pogriješio. Začuo sam otvaranje vratiju, te se jako iznenadio, ali pretpostavio sam da je bila jedna od medicinskih sestara. Okrenuvši se ugledao sam Rose na ulazu. Otvorio sam usta. Nisam mogao vjerovati da se ondje nalazila. Bila je prekrasna. Lagano mi se nasmiješila, te mi se velikom brzinom približila. Čvrsto me uhvatila za ruku, te utisnula poljubac na moje čelo. Srce mi je ubrzano zakucalo jer nisam mogao vjerovati svojim očima, nisam mogao vjerovati da je ponovno bila kraj mene, ali ostao sam iznenađen ugledavši joj trudnički trbuh.
„Trudna si...“ –promrmljao sam, te izvukao svoju ruku iz njene.
„Matt...“ –uzdahnula me. „Ima nešto što ti nisam rekla!“
„Vidim!“
„Matty... sjećaš li se one večeri u disku kad sam pala u nesvijest?“
„Sjećam se.“
„To je bilo mjesec dana nakon što smo... znaš... ti i ja spavali skupa!“
„Kakve sada to ima veze?“
„Te sam večeri saznala da sam trudna... s tobom! To je tvoje dijete, Matt!“
Šokirano sam pogledao u nju. Odmahnuo sam glavom, te se lagano nasmijao. Nadao sam se da će se nasmijati i ona, ali primijetio sam da je imala ozbiljan izraz lica. Nije lagala....
„Čekaj... ŠTO?!“ –uzviknuo sam.
„Pokušala sam ti reći, ali nisam mogla. Bojala sam se i... tada sam odlučila pobjeći kod tate!“ –uzdahnula je.
„Otišla si, a... nisi mi rekla da si sa mnom zatrudnjela?!“
„Bilo me strah!“
„Zašto si sada došla, ha?! Zašto nakon toliko mjeseci?! Što misliš, tko si ti, Rose?! Kako si mi mogla lagati za to?! Nevjerojatno!“ –proderao sam se.
„Matt...“ –pogledala me tužnim pogledom.
„Daj, miči mi se s očiju!“ –uzviknuo sam.
„Matty...“
„MIČI SE!!!“
„Žao mi je...“ –prozborila je kroz suze.
Udaljila se od mene i istrčala iz bolničke sobe. Šokirano sam gledao ispred sebe dok sam trpio bol koja se pojavljivala zbog rana. Vrata su se otvorila, pa sam ugledao Ashlee i Larrya na ulazu. Pogledali si me. Lagali su mi! Znali su da je trudna, da čeka moju bebu i pritajili su mi to.
„Što se dogodilo?“ –upitao me Larry.
„Tajili ste mi da je trudna!!!“ –proderao sam se držajući se za trbuh.
Oboje su spustili pogled. Nisu se ni usudili podignuti glavu i pogledati me ravno u oči.
„Gonite se!“ –rekao sam tiho.
Nisu se opirali. Mirno su izašli iz bolničke sobe zatvorivši vrata. Duboko sam uzdahnuo i pogledao prema prozoru. Nisam mogao vjerovati što mi se upravo dogodilo. Bio sam presretan kad sam ugledao Rose, kad sam napokon osjetio njene dodire, njene usne, a onda... sve je odjednom nestalo. Zaklopio sam oči i ljutito, živčano stisnuo plahtu pokušavajući se smiriti. Srce mi je ubrzano kucalo. Nikad prije nije toliko kucalo.
I cannot drive the streets at night
I cannot wake up in the morning
Without you on my mind
So you're gone and I'm haunted
And I bet you are just fine
Did I make it that easy
To walk right in and out of my life?
Goodbye, my almost lover
Goodbye, my hopeless dream
I'm trying not to think about you
Can't you just let me be?
So long, my luckless romance
My back is turned on you
I should've known you'd bring me heartache
Almost lovers always do
~Almost Lover
By: A fine Frenzy
Nova priča - Održano obećanje zamjena je za Rose koja je gotova slijedeći tjedan.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Adastra - Ja se kajem
A Fine Frenzy - Almost Lover
~I chose to love you in silence, for in silence I find no rejection. I chose to love you in your loneliness, for in your loneliness no one owns you, but me.
-Source Unknown
Matt Doughtry(21)
~Even if love is full of thorns, I'd still embrace it for I know that in between those thorns, there is a rose that's worth all the pain. -
Source Unknown
Ashlee McCaleb(21)
~When you are in Love you can't fall asleep because reality is better than your dreams.
-Dr Seuss
Larry O'Conner(23)
~We sat side by side in the morning light and looked out at the future together.
-Brian Andres
Hanna Butler(23)
~Friendship opens many doors, each with a different view, but none could be more welcome than the door that leads to you.
- Source Unknown
Anna O'Conner(23)
~It's true we don't know what we've got until its gone, but we don't know what we've been missing until it arrives.
-Source Unknown
Rita Doughtry(18)
~Love at first sight is easy to understand; it's when two people have been looking at each other for a lifetime that it becomes a miracle.
-Amy Bloom
Arhiva:
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.
17.18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.25. 26. 27. 28.
29. 30. 31. 32. 33. 34.
By: Rose B.