srijeda, 07.04.2010.
33.poglavlje
Matt Doughtry's POV
Sjedio sam u Jeepu i lagano lupkao rukama od volan u ritmu pjesme koja je svirala na CD playeru. Gledao sam oko sebe i promatrao ljude kako se živciraju u svojim automobilima. Pogledao sam ispred sebe. Kolona je stvarno bila preduga, a nije mi ni bilo čudno. Bilo je ljeto i ljudi su odlazili na odmor. Ja sam još imao slobodno vrijeme i morao sam obaviti stvari o kojima sam podosta razmišljao iako nisam znao što bih mogao učiniti kad dođem ondje. Duboko sam odahnuo, a ona se nastavio voziti dalje. Napokon se upalilo zeleno svijetlo na semaforu, a pošto sam ja bio prvi u koloni skrenuo sam u prečicu koja me vodila do Ohana City. Ni sam nisam znao zbog čega sam odlazio u posjet Rose, ali Rita me davila po cijele dane dok nisam odlučio krenuti prema njenom rodnom gradu.
Razmišljao sam o tome kako sam činio groznu pogrešku, ali nisam bio poput nje. Nisam htio biti bezobrazan i htio sam pričati s njom kad nisam bio živčan. Osjećao sam se puno bolje i znao sam da sam bio spreman za dugi razgovor. Bio sam bijesan na nju kad mi je rekla za dijete, kad mi je rekla da mi je to mjesecima tajila i nisam joj mogao oprostiti niti popričati s njom. Nakon što sam izašao iz bolnice sam imao više vremena za razmišljati o svemu što se dogodilo. Sestra mi je rekla da nije bilo u redu što joj nisam pružio priliku, ali tada nisam bio siguran trebam li to učiniti, no... nakon dugog razmišljanja i pričanja s Ritom shvatio sam da ne mogu dopustiti da ju izgubim i zbog toga sam onog jutra krenuo na put koji je trajao puno duže nego što sam očekivao, ali i to mi je dalo vremena za razmišljanje. Nisam točno znao što sam joj mislio reći kad ju ugledam, ali... trebao sam biti ondje, trebao sam imati dovoljno vremena da popričam s njom.
Duboko sam uzdahnuo ugledavši kuću u kojoj je živjela u daljini. Razmišljao sam toliko dugo da sam već stigao u grad i bio sve bliži njezinoj kući. Stao sam pred dvorištem i ponovno uzdahnuo, a tek onda ugasio motor. Otvorio sam vrata automobila i izašao iz njega zaključavši ga, te se laganim hodom uputio prema ulazu. Ulazna su se vrata otvorila dok sam se ja panjao stepenicama. Ispred mene je stajala Hanna, Roseina sestra. Šokirano je pogledala u mene. Oblikovala je usta u slovo o i izgledalo je kao da se odjednom skamenula. Oboje smo šutjeli i gledali se u tišini. Ja nisam znao što reći, a vidjelo se da niti ona nije mogla doći do riječi. Počešao sam se rukom po glavi, te pogledao oko sebe pokušavajući se sjetiti što bih mogao reći, ali ništa mi nije padalo na pamet. Pretpostavljao sam da je imala loše mišljenje o meni jer sam se izderao i potjerao trudnicu koja je “slučajno“ bila njezina sestra.
„Htjela sam te nazvati.“ –prekinula je tišinu.
„Da me ubiješ?“ –nacerio sam se.
Lagano mi se nasmiješila.
„Je li Rose kod kuće?“ –upitao sam tiho.
„Rose je u bolnici, Matt! Zbog toga sam te i htjela nazvati!“ –uzvratila je.
„Je li dobro?“ –upitao sam preplašeno.
„Jutros je dobila trudove koji još traju. Upravo idem u bolnicu! Ideš sa mnom?“
„Ne trebaš pitati dva puta!“
Nasmiješila mi se, te se spustila niz stepenice. Slijedio sam je. Srce mi je ubrzano kucalo kad sam pomišljao na to kako se uskoro trebalo roditi moje dijete. Osjećao sam se sretno, ali bio sam i dalje zabrinut za Rose. Sjeo sam u automobil, a Hanna je sjela na suvozačevo mjesto. Htio sam što prije biti ondje.
Rose Butler's POV
Očajnički sam htjela da trudovi prestanu. Presavijala sam se po bolničkom krevetu dok su se medicinske sestre vrtile oko mene. Htjela sam da bol prestane, da mi daju nešto za smirenje, ali odbijale su to učiniti. Čvrsto sam stiskala plahtu i duboko disala kao što su me naučili na tečaju za trudnice, ali ništa nije pomagalo ukloniti onu prokletu bol koja mi je prolazila tijelom. Imala sam osjećaj kao da me netko bode nožem i pušta me da krvarim.
„Neka prestane...“ –govorila sam tiho jecajući.
„Gdje je doktor?!“ –derala se jedna od sestara.
„Neka prestane...“ –ponovila sam.
Vrtilo mi se užasno u glavi od boli. Ponekad bi mi se vid zamutio, a onda brzo stabiliziralo. Izderala sam se i uhvatila jednom rukom za trbuh dok sam čvrsto stiskala plahte na krevetu.
„Duboko dišite, gospođice!“ –jedna medicinska sestra je krpom brisala znoj koji mi je klizio niz lice.
„Molim vas... neka prestane...“ –pogledala sam u nju.
„Uskoro će sve biti gotovo, dušo!“ –rekla mi je mirniom glasom.
Odmahnula sam glavom i ponovno se izderala kad me nešto presjeklo u leđima. Htjela sam da ona bol što prije prestane. Bila je toliko jaka da sam poželjela umrijeti od boli. Nikad prije nisam osjećala nešto slično tome.
„Rose...“ –čula sam poznati muški glas.
Okrenula sam se i ugledala zelene poznate oči. Nisam mu mogla vidjeti lice jer je nosio zaštitu, ali znala sam njegove oči koje su me pratile čak i nakon što sam se preselila iz grada u kojem sam studirala.
„Matt....“ –prozborila sam kroz bol i šokiranosti.
„Ovdje sam, Rosie!“ –čvrsto mi je stisnuo ruku. „Sve će biti u redu, ok?“
„Ne mrzi me...Ne mrzi me!!!“ –ponavljala sam u sebi.
Nisam mogla makniti pogled s njegovih očiju koje su neprestano gledale u mene. U trenutku sam zaboravila na bol, trudove i rađanje. Vrijeme kao da se zaustavilo kad je čvrsto uhvatio moju ruku, kad mi je pokazao da je ondje za mene, a sve se ugasilo kad sam osjetila još jedan nalet trudova.
„U redu, Rose...“ –pogledao me doktor. „Želim da uzdahneš dva puta i onda stisneš, ok?“
Klimnula sam glavom i poslušala ga, ali beba nije htjela izaći. Doktor mi je ponavljao da učinim što i prije, ali nisam mogla. Bol je bila prejaka. Pogledala sam prema Mattu. Njegove su me zelene oči i dalje gledale, a vid mi se počinjao mutiti. Zaklopila sam oči i ponovno ih otvorila, ali čula sam samo zagušene glasove oko sebe sve dok nisam vidjela crninu pred sobom.
Vidjela sam ponovno mutno dok sam otvarala oči, a kad mi se vid izoštrio ugledala sam Matta kako sjedi na stolici i drži u naručje bebu u plavoj dekici.
„Matt...“ –uzvratila sam.
„Probudila si se!“ –nasmiješio mi se.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam mrmljajući.
„Nisi mogla izdržati bol, pa si pala u nesvijest!“
„Beba?! Kako je beba?!“
„Rodio se nekoliko sekundi nakon što si zaklopila oči.“
„Rodio?!“
„Čestitam, Rosie, dobila si dečka!“ –nasmiješio mi se ponovno.
„Mogu li primiti Alexa?“ –pogledala sam ga nasmiješeno.
„Alex?“ –pogledao me upitnim izrazom lica pruživši mi moju bebicu.
Primila sam Alexa u ruke i primjetila da ima zatvorene oči. Osmijehom na lice sam pomaknula dekicu koja mi je prekrivala pola lica, te mu podragala obraščiće. Nikada nisam mislila da ću tako brzo osjetiti onaj osjećaj. Srce mi je ubrzano kucalo, a trnci su mi prolazili tijelom dok sam gledala ono maleno stvorenje. Znala sam da mi osmijeh nije silazio s lica. Bila sam presretna. Nikada se prije nisam osjećala onako. Osjećala sam se... posebno.
Iznenada su se vrata otvorila. Pogledala sam prema njima i ugledala Hannu kako ulazi sa šalicom kave u ruci.
„Probudila si se!“ –uzvratila je osmijehom.
Ispružila je šalicu Mattu, te mi se približila. Utisnula mi je poljubac na čelo, a ona nježno podragala malenog koji je mirno spavao u mome naručju ne shvačajući što se dešavalo oko njega.
„Čula sam da si bila hrabra!“ –sjela je kraj mene.
„Hrabra?“ –frknula sam. „Pala sam u nesvijest!“
„Ali i dalje mislim da si bila hrabra!“
„Ako ti tako kažeš...“
„Nego... Može li teta primiti Alexa u ruke?“
Klimnula sam glavom i oprezno, nježno joj ga stavila u ruke. Podignula se sa kreveta i nježno ga ljuljuškala udaljavajući se od mene. Osmijehom na licu sam gledala prema njima, a onda krajičkom oka pogledala u Matta koji je ispijao svoju toplu kavu unatoč tome što je bilo previše toplo za nju. Okrenuo sam glavu prema njemu, a on je pogledao u mene pošto je cijelo vrijeme gledao u bebu. Lagano mi se nasmiješio.
„Je li Alex ok ime za njega?“ –upitala sam ga nesigurno.
„Ja nemam pravo reći koje je idealno ime za njega.“ –promrmljao je, te skrenuo pogled.
„Hanna...“ –pogledala sam u nju, a ona se okrenula prema njemu.
„Možeš li pustiti Matta i mene same?“ –upitala sam ju.
„Naravno. Sjetila sam kako nešto nisam obavila!“ –nacerila se, te oprezno stavila Alexa u dječji krevetić.
Matt Doughtry's POV
Hanna je velikom brzinom nestala iz sobe, a ja sam pogledao u Rose koja me promatrala. Dignuo sam se sa stolice i prišao dječjem krevetiću u kojem je moja beba spavala. Bilo mi je čudno govoriti da je moja jer do prije dva tjedna nisam ni znao da ću postati tata. Da mi je netko rekao prije godinu dana da ću biti tata počeo bih mu se smijati u lice jer sam planirao imati djete tek nakon ženidbe, a nisam se planirao vezati za niti jednu curu; sve dok nisam upoznao nju, Rose Butler. Nježno sam podragao obraščić sinčića i nasmiješio se. Nikada prije nisam osjećao nešto onako... predivno.
„Alex mu paše!“ –rekao sam i pogledao u Rose.
Odlučio sam prekinuti tišinu.
„Da sam rodila curicu nazvala bih ju Erica!“ –progovorila je.
„Erica? Predivno ime!“ –nasmiješeno sam sjeo kraj nje.
„Tako mi se mama zvala.“
„Imala je lijepo ime!“
Ponovno je nastala tišina među nama. Ozbiljila se. Duboko je uzdahnula i sklonila pogled.
„Slušaj, Matt...“ –pogledala me.
„Nedostajala si mi!“ –prekinuo sam ju.
Pogledala me šokiranim izrazom lica. Nisam nikada mislio da ću jednoj curi priznati da mi je nestajala. Koliko puta sam joj to želio reći preko telefona i jednom sam skoro uspio, kad sam ju nazvao da bih joj javio da s Ashlee nešto nije bilo u redu, ali nešto me blokiralo. U onom sam trenutku imao osjećaj da bih joj to trebao reći i zid je iznenada nestao. Uhvatio sam njenu ruku i naši su se prsti isprepletali. Promatrala me u tišini sve dok odjednom nije zajecala.
„Što sam krivo rekao?!“ –zbunjeno sam se dignuo sa stolice.
Odmahnula je glavom ne pokazivajući mi lice. Zbunjeno sam gledao u nju pošto nisam shvaćao što sam mogao reći da se iznenada rasplakala.
„Mislila sam da me mrziš!“ –tiho je izustila.
„A zašto bih te, molim te...“ –okrenuo sam joj glavu prema sebi. „Mrzio?“
Promatrala me suznim očima dok su joj suze klizile niz obraz svaki put kad bi zatreptala. Obrisao sam ih i prislonio ruku na njen rumeni i topli obraz.
„Napravila sam veliko sranje!“ –uzdahnula je. „Morala sam ti odmah reći u čemu je stvar! Bojala sam se, Matt! Nisam znala kako bih ti to rekla! Ti nisi nikad bio dečko koji se volio vezati i nisam htjela da pomisliš kako ja od tebe želim da pod svaku cjenu budeš sa mnom! Morala sam te doći vidjeti jer... kad mi je Ashlee javila da si u bolnici, na operaciju mislila sam da ću te izgubiti, da neću više imati prilika reći ti koliko mi je žao, koliko si mi nedostajao, koliko mi je stalo do tebe...“
Među nama je nastala tišina. Gledala me suznim očima. Prišao sam joj i utisnuo poljubac u čelo.
„Ostao bih uz tebe ma što god ti odlučila!“ –rekao sam joj.
„Ja...“ –započela je, ali prekinuo sam je tako što sam joj utisnuo poljubac na maleni i nježni nos.
„Nemaš pojma koliko mi je drago što si došla!“ –nastavio sam.
„Matt...“ –uzvratila je, ali utisnuo sam joj poljubac na usne, koje su me neprestano mamile, zaklopivši oči.
Rukom sam prošao nježno kroz njenu kosu dok me ona grlila oko vrata i uzvračala mi poljubac.
„Volim te za poludjeti, Rose Butler!“ –rekao sam joj prislonivši svoju čelo na njeno.
Lagano mi se nasmiješila. Primjetio sam kako joj se obrazi rumene. Nježno mi je pomilovala lice utisnuvši mi poljubac na usne.
„Volim i ja tebe, Doughtry!“ –prozborila je.
Približio sam joj se i ponovno ju poljubio. Nisam se mogao odvojiti od njenih usana jer sam ju napokon imao kraj sebe. Obožavao sam osjećati njen ugodan miris, njene usne na sebi, njene dodire, zagrljaje...
I thought I’d never see your sweet face again
I turned around and you were gone and on and on the days went
I kept the moments that we were in
And I knew in my heart you'd come back for me, my friend
And now I got you
I thought I lost you
~I Thought I Lost You
By: Miley Cyrus (ft. John Travolta)
Andrea - da ti više ne popuštam....
Dobivate sutra zadnje poglavlje.
Oprostite mi.
Moj demončić Andrea je prejaka, pa ju obožavam i volim i moram popustiti. :D
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Adastra - Ja se kajem
A Fine Frenzy - Almost Lover
~I chose to love you in silence, for in silence I find no rejection. I chose to love you in your loneliness, for in your loneliness no one owns you, but me.
-Source Unknown
Matt Doughtry(21)
~Even if love is full of thorns, I'd still embrace it for I know that in between those thorns, there is a rose that's worth all the pain. -
Source Unknown
Ashlee McCaleb(21)
~When you are in Love you can't fall asleep because reality is better than your dreams.
-Dr Seuss
Larry O'Conner(23)
~We sat side by side in the morning light and looked out at the future together.
-Brian Andres
Hanna Butler(23)
~Friendship opens many doors, each with a different view, but none could be more welcome than the door that leads to you.
- Source Unknown
Anna O'Conner(23)
~It's true we don't know what we've got until its gone, but we don't know what we've been missing until it arrives.
-Source Unknown
Rita Doughtry(18)
~Love at first sight is easy to understand; it's when two people have been looking at each other for a lifetime that it becomes a miracle.
-Amy Bloom
Arhiva:
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.
17.18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.25. 26. 27. 28.
29. 30. 31. 32. 33. 34.
By: Rose B.