ponedjeljak, 14.12.2009.

4. poglavlje

Rose Butler's POV

Onog sam se jutra probudila bez pomoći alarma kojeg sam namjestila na mobitelu. Dignula sam se iz kreveta i pogledala što bih mogla obući za faks.
Prvi je dan dobro prošao iako je bilo pomalo naporno. Imala sam predavanja ujutro s pauzom od sat vremena, a onda se nastavili u jedan. Tek sam oko osam došla kod kuće. Na svu sreću, danas mi je predavanje trajalo samo do dvanaest, pa sam bila slobodna cijeli dan, što mi je, naravno odgovaralo pošto sam morala obaviti neke stvari.
Kad sam uzela potrebnu odjeću, izašla sam iz sobe jer sam se morala istuširati. Ugledala sam Matta kako leži na trosjedu i bila sam začuđena. Našla sam ga kako spava ondje kad sam se vratila iz grada i mislila sam da će se možda probuditi i nastaviti spavati u sobi. Prišla sam mu i prodrmala ga, a on je pospano otvorio oči, na što sam mu se ja nasmiješila.
„Koliko je sati?“ –zijevnuo je.
„Šest i pol.“ –odgovorila sam. „Radiš ujutro ili popodne?“
„Popodne.“
„U redu. Oprosti što sam te probudila. Idi se naspavati!“
Klimnuo je glavom i rukom prešao preko lica. Nasmiješila sam mu se, a on se dignuo sa trosjeda i udaljio se od mene. Otvorivši vrata svoje sobe, bacio se odmah na krevet i zahrknuo ne zatvoriši vrata za sobom. Odmahnula sam glavom i zatvorila ih.
„Mora da je posao bio zamoran kad mu se i dalje spava.“ –pomislila sam i nastavila prema kupatilu.
Otvorila sam vrata jedva čekajući da se istuširam mlakom vodom. Često sam voljela provoditi vrijeme u tuš kabini pogotovo kad nikoga ne bi bilo kod kuće kako se ne bi zabrinuli što me nema dugo među njima. Skinula sam odjeću sa sebe i bacila ju za pranje, a zatim ušla u kabinu, te zastala uživati u ugodnom tuširanju.
„Nema ničeg boljeg od jutarnjeg tuširanja!“ –pomislila sam nasmiješeno.
Naravno, znala sam da bih se trebala požuriti i da zapravo ne bih trebala odugovlačiti, ali bila sam osoba koja je jednostavno voljela uživati u tuširanju i trošiti toplu vodu. Na svu sreću, Peter, koji je bio vlasnik stana u kojem sam stanovala skoro tri godine, pobrinuo se za to da stalno imamo toplu vodu pošto je znao koliko ju ja zapravo trošim. Kad bih bolje razmišljala o njemu, nedostajao mi je. Bio je stariji od nas za godinu i jako dobar. Pomagao nam je nositi namirnice, čistiti kuću... Bio je jednostavno dobar dečko, ali nažalost se stvari mjenjaju nakon završetka srednje škole ili fakulteta. Nadala sam se da ću ga barem još jednom vidjeti u svome životu jer sam često znala satima pričati s njim.

Ashlee McCaleb's POV

Pospano sam izvukla ruku iz plahte iz ugasila alarm koji mi je već pet puta u pola sata zvonio. Frknula sam ljutito i poželjela mobitel udariti od zid, ali znala sam da ne smijem jer ga onda ne bih imala, a on je bio nešto važno za mene. Mislim da je mobitel bio važan za cijeli svijet. Otkrila sam se i pogledala koliko je sati.
Uzdahnula sam kad sam primjetila da je deset i pol prošlo. Trebala sam se spremati jer sam obećala Rose da ću doći po nju ispred faksa u dvanaest pošto su meni predavanja počinjala tek u jedan, pa smo trebale na jutarnju kavu. Ili je to barem za mene bila jutarnja. Rastegnula sam se i dignula sa kreveta, te krenula prema prozoru kako bih ga otvorila.
Sunce je već bilo visoko na plavom nebu na kojem nije bilo niti jednog oblaka. Vidjela sam i dosta ljudi kako hodaju po trotoarima i izgledali su kao da nekamo žure. Shvatila sam to po brzini kojom su hodali. Meni se nigdje nije žurilo, ali trebalo bi biti tako. Odmaknula sam se od prozora i otvorila ormar, te pogledala što bih mogla obući, ali ja sam bila osoba kojoj nije dugo trebalo da izabere. Obukla sam riflene hlače i majicu kratkih rukava. Stavila sam jednu bilježnicu u torbu, te majicu dugih rukava u slučaju da zahladi navečer, ali sumnjala sam da hoće. Unatoč tome što je jesen nedavno počela, nije bilo previše hladno i to mi je odgovaralo jer, na svu sreću, nije ni bilo toliko toplo da nisam mogla ni disati. Bilo je taman. Uzela sam kutijicu sa šminkama sa radnog stola i izašla iz sobe požurivši prema kupatilu. Otvorila sam vrata i ugledala Matta, obgrnutog ručnikom, kako gleda zbunjeno u mene.
„Oprosti!“ –uzviknula sam i zalupila vratima.
Osjetila sam kako mi se obrazi rumene zbog toga što sam upala bez kucanja. Odmahnula sam glavom i rekla sama sebi kako nisam ja kriva što on nije zaključao vrata.
„Uostalom... drago mi je što sam uspjela vidjeti njegove trbušne mišiće!“ –zahihotala sam se i vratila natrag u sobu pošto sam ondje imala ogledalo na kojem sam se mogla gledati i šminkati.
Naravno, nije mi niti dugo trebalo da se našminkam pošto nisam bila ljubiteljica šminke. Stavljala bih samo malo pudera, maskare i olovku za oči. Samo to mi je bilo potrebno, a i smatrala sam da više od toga nije trebalo imati na licu.
Podignula sam torbu sa kreveta i izašla iz sobe. Nigdje nisam vidjela Matta, pa sam pretpostavila da je ili u kupatiliu ili u sobi. Odmah sam krenula napraviti kavu kako bih se razbudila što prije jer su mi se oči zaklapale. Čudila sam se samoj sebi pošto sam se dovoljno naspavala ili sam barem tako mislila.

Matt Doughtry's POV

Obukao sam majicu i izvadio policijsku uniformu iz ormara. Unatoč tome što je jučerašnji dan bio pomalo naporan, jedva sam čekao da danas dođem na posao. Otvorio sam vrata sobe i ugledao Ashlee kako hoda po dnevnom boravku. Pogledala me i nasmiješila, a i ja njoj također. Imao sam osjećaj kako je njoj neugodno zbog toga što je upala u kupatilu kad sam ja bio unutra, ali meni nije smetalo. Navikao sam se na to da mi ujutro cure upadaju.
„Žao mi je što sam ušla. Stvarno nisam znala da si ti tamo!“ –rekla mi je.
„Nema veze.“ –stavio sam odoru na trosjed. „Nije nikakav problem, vjeruj mi.“
„Jesi li za kavu?“
„Može. Ovako i onako imam još vremena!“
Klimnula je glavom i prišla lončiću koji je stajao na štednjaku, a zatim je ulila kavu u šalicu, te ju stavila preda mnom, pošto sam se udobno smjestio na stolicu.
„Sinoć si zaspao na trosjedu, ali nisam te htjela buditi.“ –rekla mi je. „Posao je bio naporan?“
„Malo.“ –odgovorio sam. „Imali smo prijavu na nekoliko krađa, pa jednu obiteljsku svađu, jednu uličnu tučnjavu...“
„Naporno, ha?“
„To je ono što volim raditi, pa se ne žalim.“
„Kako to da si postao policajac?“
„Kao dijete sam gledao previše policijskih filmova i zaljubio sam se u taj posao!“
„Lijepo je znati da nekoga nešto zanima toliko dugo.“ –nasmiješila mi se, a ja sam klimnuo glavom. „I koliko ćeš raditi ovdje?“
„Nisam ni došao, a već ti smetam?“ –nasmiješio mi se.
„Ne!“ –lagano me udarila.
„Šalim se. Ne znam!“ –slegnuo je ramenima. „Praksa mi traje godinu dana, pa će nakon toga odlučiti gdje ću raditi!“
„Čekaj malo... Oni će odlučiti gdje ćeš raditi?“
„Aha. Možda me šef primi u ovu Policijsku Upravo, a možda ne! Ako ne... onda mogu čak ići u New York!“
„Nisam znala da je to tako.“
„Ja se ne brinem oko toga. Važno mi je da radim ono što volim, a gdje – nije me briga!“
Djevojka je klimnula glavom i nasmiješila mi se. U njenim sam očima mogla vidjeti nevjericu. Izgledalo je kao da ne može vjerovati u to da mi je svejedno gdje ću biti, ali bilo je. Ovako i onako nigdje nisam imao nekoga za kojeg bi se vezao i zbog kojeg bih želio ostati u jednom gradu.

Rose Butler's POV

Sjedila sam u kafiću, preko puta Ashlee-nog fakulteta i, naravno, čekala sam samo nju. Javila mi je da će malo zakasniti i da ja slobodno mogu sjesti i naručiti. Kasnila je već petnaest minuta. Ljutito sam frknula i prstima stvarala ritam koji mi se vrtio u glavi. Mrzila sam kad je netko kasnio, a ona je to odlično znala. Naravno, nikada neće naučiti da bi možda trebala krenuti prije negdje, kako slučajno ne bi zakasnila.
„Boli nju briga što ja čekam!“ –rekla sam sama sebi. „Pitam se zašto neki ljudi jednostavno ne mogu dolaziti na vrijeme!“
„Hvala, Matt!“ –začula sam glas svoje najbolje prijateljice.
Okrenula sam se i ugledala kako Ashlee izlazi iz Mattovog Jeepa, te sam zakolutala očima. Nisam mogla vjerovati da mu je dopustila da ju odbaci kad joj je do fakulteta trebalo manje od pet minuta.
„Nikada se neće promjeniti!“ –odmahnula sam glavom i nasmiješeno pogledala u nju.
„Znam, znam!“ –prilazila mi je. „Neću više kasniti!“
„Znaš, to si mi rekla i prije nekoliko godina.“
„Znam, ali potrudit ću se ne kasniti!“
„Nema veze. Ja ovako i onako imam vremena, ali ti nemaš!“
„U četrdeset i pet minuta možemo promjeniti pedeset tisuća tema, Rose!“
„Kako ti kažeš, Ash!“ –slegnula sam ramenima i popila malo cappuccina. „Kako to da te Matt odbacio?“
„Navaljivao je iako sam mu rekla da mi ne treba dugo do ovdje.“ –odgovorila je Ashlee.
„Ima loše ispade za šmekanje.“
„Što imaš protiv njega, Rose?“
„Ništa, ali nije da preferiram ženskaroše!“
„Samo se ponudio za prijevoz. Ne znam što je tu tako loše!“ –zakolutala je očima.
„Ništa, ali je ženskaroš!“ –nadodala sam.
„Ja to još nisam vidjela, pa ti ne vjerujem!“
„Radi što hoćeš, ali mogu biti sigurna da ćeš otkriti već ovaj vikend.“
„Zašto ovaj vikend?“
„Vidjet ćeš, Ashlee!“
Zbunjeno me pogledala i odmahnula glavom, a onda naručila macchiato od konobarice.
„I kakav ti je bio jučeršanji dan?“ –upitala me. „Došla sam doma oko devet i nešto i oboje ste već spavali.“
„Nemaš pojma koliko sam umorna bila!“ –rekla sam. „Jučer smo imali predavanja od osam ujutro do osam navečer s nekoliko sati pauze.“
„Lijep početak faksa, ha?“ –nasmiješila mi se.
„Tjedna, rekla bih, i nemoj mi se smijati.“ –prostrijelila sam je pogledom. „Lako je tebi smiješkat se kad inače imaš ili ujutro ili popodne!“
„Više sreće u slijedećem životu!“ –pokazala mi je jezik.
Odmahnula sam glavom i nasmiješila joj se. Unatoč tome što se ponekad ponašala poput djeteta, voljela sam je i usrečila bi me uvijek. Bila je osoba koja bi me uspjela nasmijati i kad sam mislila da je to nemoguće i zbog toga je bila cura koju nikada neću zaboraviti i, naravno, pokušat ću je zadržati zauvijek kao najbolju prijateljicu.

Larry O'Conner's POV

Parkirao sam policijski automobil ispred kuće i zajedno sa svojim mlađim partnerom izašao iz njega. Požurio sam stepenicama do ulaza i otključao vrata, te ih širom pustio otvorena kako bi Matt ušao sam.
„Što ono tražiš?“ –upitao me.
„Ma neke knjige od mog sina!“ –odgovorio sam gledajući na radnom stolu.
„Nisi mi rekao da imaš sina.“
„Nismo imali previše vremena za pričanje o privatnom životu!“
„Mislim da imaš jednu poruku na sekretarici!“
„Pritisni zeleno dugme, molim te.“
„Ok!“ –uzviknuo je iz druge prostorije pošto sam ja Billieve knjige tražio u njegovoj sobi.
„Znaš što, Larry, idi k vragu!“ –začuo sam Anning glas.
Zbunjeno sam provirio iz sobe i primjetio kako Matt zbunjeno gleda u mene. Zakolutao sam očima i približio se sekretarici kako bih poslušao što mi to onoga zanimljivog mora reći.
„Billie je opet zakasnio zbog tebe u školu i mislim da bi samo petkom i subotom trebao spavati kod tebe jer će ga inače izbaciti zbog kašnjenja!“ –ljutito je govorila. „Trebao bi malo misliti na njega, a ne samo na sebe, znaš?! Sve u svemu – porazgovarat ćemo ti i ja još!“
„Kraj poruke!“ –začuo sam glas sekretarice i nasmiješeno odmahnuo glavom.
„Anna, nikad mi nedaš mira!“ –rekao sam sam sebi.
„Tvoja je žena ljuta, ha?“ –upitao me Matt.
„Bivša žena!“ –naglasio sam i otvorio vrata kuće. „Idemo!“
„Žao mi je što ste se rastavili!“ –rekao mi je silazivši niz stepenice.
„Prije tri godine mi je bilo žao, ali sada više nije.“ –slegnuo sam ramenima i ušao u auto.
„55-D, pucanjava u McDonalds! Hitna stiže!“ –oglasilo se radio.
„Ovdje 55-D. Preuzet ćemo slučaj!“ –javio sam se na radio i pogledao u Matta. „Drži se čvrsto!“
Klimnuo je glavom i zavezao se, te upalio sirenu, a ja sam stignuo papulicu gasa i odjurio prema lokaciji što sam brže mogao.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.