utorak, 09.03.2010.
21.poglavlje
Rose Butler's POV
Probudila sam se kraj Matta koji je čvrsto spavao. Čim sam legla kraj njega jučer sam zaspala. Osjećala sam se bolje, opuštenije i mirnije slušajući otkucaje njegovog srca. Dignula sam se polako sa njegovog kreveta i izašla iz sobe lagano zatvorivši vrata kako ga ne bih probudila. Razmišljala sam o tome koliko je umoran trebao biti jer je vozio previše. Zbog kiše je autocesta bila previše spora pošto su svi pazili kako voze kako ne bi došlo do sudara.
Krenula sam niz hodnik kako bih se vratila natrag u svoju sobu jer sam trebala uzeti odjeću. Morala sam se istuširati što prije, otići probuditi Hannu i zajedno s njom u tvrtku za sprovode, pa posjetiti tatu u bolnicu. Duboko sam uzdahnula zatvorivši vrata sobe trudeći se ne rasplakati. Bilo je bolno prisjetiti se oca koji je ležao u bolnici i kojeg dugo nisam vidjela. Ruke su mi ponovno zadrhtale unatoč tome što sam pokušavala izbiti to iz misli, ali nisam si mogla pomoći. Bilo me strah da ću i njega izgubiti.
Otvorila sam putnu torbu i uzela hlače, debelu majicu i ostale potrebne stvari za tuširanje. Izašla sam iz sobe i odjurila do kupatila kako bih se što prije istuširala. Htjela sam obaviti što sam brže mogla stvari koje sam trebala, pa otići napokon vidjeti tatu i moliti ga da preživi, da otvori svoje oči. Skinula sam odjeću sa sebe i bacila je u koš, te ušla u tuš kabinu otvorivši mlaku vodu. Stala sam ispod mlaza vode i neko vrijeme zamišljeno dopuštala da voda samo klizi niz moje golo tijelo. Podignula sam ruku u jednom trenutku i prislonila ju na trbuh koji se već počinjao vidjeti unatoč tome što sam ušla u drugom mjesecu trudnoće. Zaklopila sam oči i uzdahnula, te dopustila suzama da prokližu niz moje obraze.
That drowns the tender ring,
Some say love, It is a razor,
That leads your sould to bleed,
Some say love, It is a hunger,
And endless aching need,
I say love, It is a flower,
And you its only seen,
Spustila sam se niz stepenice nakon što sam u tuš kabini provela najmanje pola sata, a nakon što sam se okupala morala sam osušiti kosu. Čula sam zvukove u kuhinji, te sam otvorila vrata i ugledala svoju sestru kako sjedi za stol i pije kavu, te polako ispuhuje dim cigarete. Pušila je samo kad ju je nešto mučilo ili je bila živčana. Ugledala sam nekoliko opuška u pepeljari i znala sam da je užasno nervozna, što mi nije ni bilo čudno. Bila sam i ja, ali razlika je u tome što ja nisam voljela cigarete. Nikada ih nisam isprobala, a nisam ni namjeravala. Vidjela sam da ima još kave u lončiću, pa sam uzela šalicu i sjela nasuprot nje. Pogledala me i lagano mi se nasmiješila, a zatim ugasila cigaru.
„Trudna sam!“ –rekla sam u jednom trenutku.
Vilica joj je pala, te je široko otvorila usne. Odmaknula sam pogled i zaklopila oči.
„Rosie...“ –tiho je promrmljala. „Tko je tata?“
Pogledala sam ju, a onda sklonila pogled.
„Matt?!“ –uzviknula je.
„Tiho!“ –pogledala sam ljutito u nju. „Mogao bi te čuti!“
„On... ne zna?!“ –iskrivila je glavu, a ja sam odmahnula. „Rose... kako...?! Niste li vas dvoje samo cimeri?!“
„Jesmo, ali... došlo je do... znaš...“
„Zašto mu nisi rekla?“
Slegnula sam ramenima.
„Što si odlučila napraviti?!“ –upitala me uzdahnuvši.
„Ne namjeravam pobaciti ovo dijete!“ –podignula sam odlučno pogled prema njoj.
„Ok. Nisam ni mislila da hoćeš jer si uvijek bila protiv toga, ali... kad ćeš mu reći?“
„Ne znam niti hoću li!“
„Zašto?!“
„Ne znam!“
„Rose, on ima pravo znati da čekaš njegovu bebu!“
„'ajde se deri još jače, pa da te čuje!“ –zakolutala sam ljutito očima. „Vjerojatno ću se vratiti doma čim primjetim da mi se trbuh počinje vidjeti.“
„Što ćeš sa faksom?“ –upitala me.
„Popričala sam sa dekanom i... dogovorila sam se s njim da ne moram dolaziti na predavanja već da mogu učiti kod kuće, dolaziti tamo samo na ispitima!“
„Ja i dalje mislim da bi mu ti trebala reći!“
„Ovo je moj život!“
„Ne! U tebi raste još jedan život koji zaslušuje znati da ima oca, a i njegov tata da ima dijete!“
„Što ako mi kaže da pobacim?!“
„I ti jednostavno kažeš da ne želiš! Uostalom... ne znaš što on želi sve dok to ne saznaš!“
Zakolutala sam očima i dignula se sa stolice, te namrgođeno izašla iz one prostorije. Mrzila sam što je imala pravo, ali nisam bila dovoljno hrabra da popričam s njim. Ušla sam u dnevni boravak i sjela na tatinu ljuljuškavu stolicu, te zaklopila oči, a tada se suza otkotrljala niz moj obraz.
Nekoliko dana nakon...
Matt Doughtry's POV
Rose je bila čvrsta na sprovodu svoje bake unatoč tome što je imala suze u očima. Mislio sam da bi mogla puknuti od boli i rasplakati se, ali ostala je pribrana. Svako toliko bi čvrsto stisnula moju ruku kao da se želi uvjeriti da sam ondje i da mogu poskočiti u pomoć u slučaju da joj zatreba, ali je držala cijelo vrijeme sestru za ruku. Hanna je plakala dok ju je Rose pokušavala smiriti, ali ništa nije pomagalo.
Zbog toga sam užasno mrzio sprovode. Jedva bih uspio samog sebe nagovoriti da odem na sprovod meni važne osobe jer sam onda imao osjećaj da se moram potpuno odvojiti od njega ili nje, zaboraviti ga ili ju, a to nikako nisam htio. Znao sam dobro da bi život trebao ići dalje nakon toga i da će nam oni uvijek ostajati u sjećanjima, ali se mogao otkačiti od njih. Mrzio sam slušati jecanje, gledati ljude u crnini kako plaču i dozivaju ime svojih najmilijih kojih više nije bilo. Zaklopio sam oči i tiho uzdahnuo kako ne bih zabrinuo Rose. Jedva sam čekao da ovo bude gotovo.
That never, Learns to dance,
It's the dream, Afraid of waking,
That never, Takes the chance,
It's the one, Who won't be taken,
Who cannot seem to be,
And the soul, Afraid of dying,
That never, Learns to live,
Kuća je bila puna meni nepoznatih ljudi, ali činilo se da su ih Rose i Hanna skoro sve poznavale jer su razgovarale s njima. Gledao sam oko sebe i promatrao tuđe poglede. Gledali su tužnim izrazom lica u djevojke koje su prije nekoliko dana doživjele veliku nesreću i mogao sam im dobro čitati s usana. Kladio bih se da su pričali o tome kako će njih dvije prebroditi tatinu smrt, u slučaju da i on umre.
„Ti starci nikada nemaju nešto pametnije za pričati!“ –rekao sam u sebi i zakolutao očima.
Stariji su ljudi uvijek pričali o bolestima, smrti i o svim mogučim susjedima. Zaklopio sam oči i duboko uzdahnuo. Da mi nije bilo toliko stalo do nje vjerojatno bih sada uživao kod kuće ili se vozikao po gradu sa Larryem gnjaveći ga. Ušao sam u kuhinju i zatvorio vrata. Na svu sreću sam ondje mogao biti sam jer nikoga nije bilo. Čuo sam kako se vrata otvaraju, pa sam se okrenuo i ugledao Rose.
„Dosadno, ha?“ –promrmljala je zatvarajući vrata.
„Ma nije...“ –osjetio sam kako mi se obrazi rumene. „Nisam ljubitelj sprovoda!“
„Tko jest, Matt?“ –zahihotala se, a onda duboko uzdahnula. „Htjela bih potjerati sve ove ljude iz moje kuće!“
„Zašto?“
„Idu mi na živce! Znam one proklete poglede! Pričaju o tome što se dogodilo i... Samo me podsjećaju na to kako sam se osjećala kad sam mamu izgubila! Žalili su me pogledom, Matt!“
„Ljudi su ponekad kreteni!“
„Ljudi ponekad trebaju znati gdje im je mjesto i da se ne bi trebali mješati u tuđa sranja!“
Pogled kojim me pogledala mi je razdirao srce. Bila je toliko tužna da sam se i ja osjećao loše. Napravio sam nekoliko koraka i zagrlio ju potapšajući joj leđa i radeći joj polukružne krugove. Zazvonio je telefon, pa se maknula od mene i podignula slušalicu.
„Halo?“ –javila se.
Rose Butler's POV
Hanna i ja trčale smo hodnicima bolnice u kojoj je naš tata bio hospitaliziran. Dežurna nas je sestra nazvala kako bi nam javila da se probudio. Nije nam ni trebala ponoviti dva puta jer smo već sjele u sestrin auto i odjurile prema bolnici. Bilo mi je žao jedino što sam morala pustiti Matta kod kuće. Ponudio se da će ostati s njima dok smo Hanna i ja kod tate, ali po očima sam vidjela da me molio da ga povedem sa sobom.
Prišla sam starijoj gospođi za pultom dok mi je srce ubrzano kucalo, a osmijeh nije silazilo s lica. Bila sam presretna što su nam javili da se tata napokon probudio, a to je trebalo značiti da je dobro.
„Oprostite...“ –prekinula sam je u pisanju.
Podignula je svoj pogled prema meni. Imala je tamno zelene oči koje su onog popodneva pokazivale umor. Njena crvenkasta izblijeđena kosa bila je uredno zavezana u punđu, ali unatoč tome se vidjelo da je premorena. Nije ni bilo čudo kad su medicinske sestre morale trčati gore – dolje po hodnicima i pomagati doktorima.
„Izvolite?“ –nasmiješila mi se.
„Ja sam Rose Butler. Nazvali ste me prije pet minuta kako biste mi javili da se moj otac probudio!“ –objasnila sam.
„Oprositete, gđice Butler! Nisam vas odmah prepoznala!“ –nasmiješila se.
„Kako je tata?“ –upitala je Hanna.
„Odlično se oporavlja, ali pravi nam male probleme.“ –promrmljala je i zahihotala se dok smo se sestra i ja upitnim izrazom lica pogledale. „Ne želi popiti tablete, pa se nadam da će vas željeti poslušati!“
Obje smo se nasmijale i odmahnule glavom. Znala sam da je to onda bio moj otac i da se vratio. Nikada nije volio piti tablete, govorio je kako to stvara ovisnost i liječio se samo raznim čajevima ili sirupima kad bi doktorica rekla mojoj majci da je to nužno, ali otkad je mama preminula... nije ni to uzimao. Nikada nije ni uzimao godišnji odmor ili bolovanje. Volio je svoj posao kao veterinar i čak je i sa temperaturom odlazio provjeriti jesu li sve “njegove“ životinje dobro.
Medicinska sestra nas je dopratila do njegove sobe jer više nije bio na intenzivnoj njezi. Sada smo mu mogle dolaziti na posijet i dulje od pet minuta, što je meni previše odgovaralo. Vidjela sam kako se tata prepire s jednom medicinskom sestrom, pa sam naglo otvorila oči i on je preplašeno pogledao u moju sestru i mene.
„Hvala Bogu da je netko došao!“ –namrgođeno će mlađahna medicinska sestra.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam.
„Ne želi popiti tablete koje mu je doktor prepisao!“
„Tata, znaš da to trebaš popiti kako bi ti bilo bolje!“
„Ne želim!“
„Tata...“
„Rosie, ali...“
„Tata...“
„Ali...“
„TATA!“
Namrgođeno i tiho je nešto promrmljao, te uzeo tablete koje je držala sestra u ruci i popio vode. Prostrijelio me pogledom i skrenuo pogled. To je činio i mami nakon što bi se oko pola sata prepirali oko tih tableta i sirupa. Medicinska je sestra odmahnula glavom, pogledala nas i zahvalila se, te izašla iz prostorije zatvorivši vrata za sobom.
„Tata, znaš dobro da moraš slušati doktore kako bi se brže oporavio!“ –Hanna je sjela do njega, a ja sam to učinila s druge strane.
„Ja sam jak poput čelika i mogu prebroditi sve bez lijekova!“ –ponovio je ono što je godinama ponavljao; zapravo, to je ponavljao otkad sam znala za sebe.
„Tako mi je drago što si dobro!“ –snažno sam ga zagrlila suzdržavajući suze. „Došla sam što sam brže mogla! Mislila sam da ću i tebe izgubiti.“
„Nisam li ti rekao da sam od čelika?!“ –zahihotao se.
„Zabrinuli smo se za tebe!“ –promrmljala sam brisajući suze koje su klizale niz moje lice.
„Znam i žao mi je zbog toga! To je zadnje što sam vam htio učiniti!“ –podragao nam je obrase.
Obje smo ga snažno zagrlile. Nisam mogla prestati plakati. Bila sam presretna što je bio dobro i da se vratio na staro. Plakala sam od sreće...
And the night, Has been too lonely,
And the rode, Has been too long,
And you feel, That road is only,
For the lucky, And the strong,
Just remember, In the winter,
Far beneath, The bitter snow,
Lies a seed, That with the suns love,
In the spring, Becomes a rose
~LeAnn Rimes - Some Say Love
*Posvečeno dragim ljudima iz moje obitelji kojih više nema.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Adastra - Ja se kajem
A Fine Frenzy - Almost Lover
~I chose to love you in silence, for in silence I find no rejection. I chose to love you in your loneliness, for in your loneliness no one owns you, but me.
-Source Unknown
Matt Doughtry(21)
~Even if love is full of thorns, I'd still embrace it for I know that in between those thorns, there is a rose that's worth all the pain. -
Source Unknown
Ashlee McCaleb(21)
~When you are in Love you can't fall asleep because reality is better than your dreams.
-Dr Seuss
Larry O'Conner(23)
~We sat side by side in the morning light and looked out at the future together.
-Brian Andres
Hanna Butler(23)
~Friendship opens many doors, each with a different view, but none could be more welcome than the door that leads to you.
- Source Unknown
Anna O'Conner(23)
~It's true we don't know what we've got until its gone, but we don't know what we've been missing until it arrives.
-Source Unknown
Rita Doughtry(18)
~Love at first sight is easy to understand; it's when two people have been looking at each other for a lifetime that it becomes a miracle.
-Amy Bloom
Arhiva:
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.
17.18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.25. 26. 27. 28.
29. 30. 31. 32. 33. 34.
By: Rose B.