srijeda, 31.03.2010.
29.poglavlje
Dva mjeseca kasnije...
Mitchy City...
Ashlee McCaleb's POV
Napokon sam pronašla malo slobodnog vremena za Larrya i sebe u petak navečer. Ispiti su počeli i neprestano sam svaki tjedan morala učiti i odlaziti na faks, te ih polagati. Bilo je jako naporno, ali uspjela sam dati sve u roku, pa se nisam trebala brinuti još mjesec ili dva.
Te večeri smo sjedini u Larryevom dnevnom boravku zajedno s Billie-jem. Gledali smo animirani crtić koji se emitirao na televiziji. Billie je uporno navaljivao, pa smo ga odlučili pogledati s njim. Nikada mi nije smetalo gledati crtiće, pa se nisam žalila. Često sam ih gledala i u vrtiču kad s djecom prije spavanja. Smatrala sam da nikad nisi ostario za gledati crtići, pogotovo one prekrasne od Walt Disneya.
„Tata...“ –iznenada se Billie okrenuo prema njemu.
„Reci!“ –rekao mu je.
„Mogu li zauvijek ostati s tobom?“
„Kako to misliš zauvijek?“
Zastala sam zbunjeno kad sam to čula, pa sam pogledala u Larrya koji me pogledao upitnim izrazom lica. Slegnula sam ramenima kao da mu želim reći da ne znam o čemu priča, a to sam i mislila.
„Ne želim više biti s mamom.“ –uzvratio je.
„Zašto?“ –upitao ga je zbunjeno Larry.
„Mama ima dečka i strašan je.“
„Strašan?“
„Plaši me preko noći. Zaspem i dere se na mamu koja također viče!“
Pogledala sam odmah u Larrya koji me pogledao šokirano. Skrenula sam pogled. Znala sam da je postojao veliki problem onog dana kad je ostavila Billie-ja s nama na tjedan dana. Pretpostavila sam da je to učinila kako ne bi morao trpiti njezine svađe s novim dečkom, ali opet je učinila groznu pogrešku. Bilo je očito da ju je izudarao i trebala ga je napustiti.
„Budi ovdje s njim.“ –rekao je Larry, te se dignuo sa trosjeda.
„Gdje ideš?“ –dignula sam se i potrčala za njim jer je odlazio prema vratima.
„Samo budi s njim, ok?“
„Gdje ideš, Larry?!“
„Idem popričati s Annom!“
„Nemoj raditi gluposti. Jesi li me čuo?!“
Spustio se niz stepenice i otišao prema automobilu koji je bio parkiran u dvorištu.
„Larry!“ –viknula sam, ali nije me slušao.
Izašao je iz dvorišta je odvozao se niz ulicu dok sam ja gledala za njim. Srce mi je ubrzano kucalo jer sam bila preplašena. Bojala sam se da bi mogao napraviti kakvu glupost, a tada bi bilo velikih problema. Okrenula sam se i uzdahnula ugledavši Billie-ja iza sebe. Promatrao me zbunjeno svojim dječjim okicama ne shvačajući što se dogodilo oko njega.
„Idemo gledati crtić, Billie.“ –rekla sam mu i krenula u dnevni boravak.
Larry O'Conner's POV
Vozio sam se živčano ulicama pokušavajući shvatiti što se to s Annom događalo. Trebala mi je reći da ima problema ili sam to ja trebao vidjeti. Poznavao sam je još od srednje škole, a ja nisam primjetio da s njom nešto ne valja. Počinjao sam shvaćati tek dok sam stajao na semaforu koji je pokazivao crveno. Ponašala se čudno i rijetko me gledala ravno u oči. Odmahnuo sam glavom. Bio sam bijesan na nju što mi nije rekla da je dovela opasnog čovjeka u kući u kojoj se nalazio moj sin i nadao sam se da će biti kod kuće kako bih joj zaprijetio i pitao ju zbog čega sam morao saznati takve stvari od Billie-ja, a ne od nje.
Zeleno se svijetlo upalilo, pa sam nagazio na papučicu gasa i odjurio prema njenom stanu. Na svu sreću nije živjela daleko, pa se nisam trebao dugo voziti. Živjela je u predivnoj četvrti koju si je uspijela priuštiti s time što sam ja plaćao alimentaciju Billie-ju svaki mjesec. Ponekad bih joj dao na ruke novac za nekoliko mjeseci.
Parkirao sam se ispred zgrade koja je bila na nekoliko katova, te sam izašao iz automobila i potrčao prema ulazu. Stepenicama sam trčao do trećeg kata i stao pred Anninim stanom. Pozvonio sam, ali nitko nije otvarao. Nisam čuo niti jedan zvuk. Ponovno sam pokušao pozvoniti nadajući se da će mi otvoriti. Hitno sam morao pričati s njom i nisam imao volje vračati se slijedeći dan. Duboko sam uzdahnuo i ovoga puta pokucao, a vrata su se sama otvorila što me jako začudio. Anna se zaključavala i kad je bila kod kuće jer je smatrala da bi tako mogla biti sigurnija. Otvorio sam široko vrata i zakoračio u stan, te zatvorio.
„Anna?“ –pozvao sam njeno ime. „Jesi li kod kuće? Anna?!“
Ušao sam u dnevni boravak i ugledao ju kako leži na podu. Bijeli tepih bio je krvav, pa sam odmah potrčao k njoj i okrenuo ju prema sebi jer je ležala na trbuh. Imala je krvavo i izudarano lice.
„Anna?!“ –uzviknuo sam, te joj provjerio puls.
Osjećao sam ga, pa sam potrčao nazvati Hitnu pomoć.
Ashlee McCaleb's POV
Gledala sam televiziju dok je Billie spavao kraj mene jer je devet sati odavno prošlo. Neprestano sam gledala na sat i lagano lupkala nogom od pod. Larrya još nije bilo i bila sam jako zabrinuta zbog toga. Nadala sam se da nije učinio nešto grozno. Puhnula sam i dignula se sa trosjeda i počela hodati gore – dolje po dnevnom boravku nadajući se da će se svakog trena pojaviti kod kuće. Nije ga bilo već pola sata i to me najviše zabrinjavalo. Krenula sam prema telefonu jer sam hitno trebala znati gdje se nalazio i što je radio, ali zazvonio je prije nego sam uspjela doći do njega.
„Halo?“ –podignula sam slušalicu.
„Ashlee, Larry je!“ –javio se s druge strane slušalice.
„Hej, pa gdje si ti?“
„U bolnici!“
„Molim?! Što se dogodilo?! Jesi li dobro?! Rekla sam ti da ne radiš gluposti!!“
„Stvar je u Anni.“
Šokirano sam gledala ispred sebe ne shvačajući što mi je pokušavao reći.
„Ispričat ću ti kad dođem doma!“ –uzdahnuo je.
„Doći ću ja k tebi!“ –rekla sam odlučno.
„Moraš čuvati Billie-ja! Zabrinut će se ako odeš i ti.“
„Ostavit ću ga Mattu jer ovako i onako on ništa ne radi.“
„U redu. Vidimo se uskoro!“
Spustila sam slušalicu i duboko uzdahnula. Htjela sam što prije saznati što se dogodilo i morala sam otići u bolnicu to saznati.
Čim sam odvela Larryevog sina kod Matta, otišla sam u bolnicu. Parkirala sam se na parkiralištu, odmah kraj bolnice, te izašla iz automobila. Potrčala sam prema ulazu i odmah krenula do recepcije.
„Gdje je Anna O' Conner?“ –upitala sam.
„Pričekajte sekundu!“ –rekla mi je, te utipkala na tipkovnicu.
Pregledala je na kompjuteru gdje se ona nalazila, te mi je rekla da je na drugom katu. Zahvalila sam joj i odmah potrčala prema liftu pošto se zatvarao. Uspjela sam ga zaustaviti, te sam ušla u njemu. Ljudi, koji su stajali unutra, su me zbunjeno gledali dok sam ja teško disala pošto sam cijelo vrijeme jurila kako bih stigla do ovdje. Čim su se vrata otvorila na drugom katu, izašla sam i ugledala Larrya kako sjedi na stolici. Nikoga nije bilo oko njega. Prošao je rukom preko lica i duboko uzdahnuo, te se nagnuo na naslonjač i podignuo pogled prema stropu. Izgledao je zabrinuto, što me malo naljutilo. Bila sam ljubomorna iako sam znala da ne bih trebala biti. Ona je ipak bila njegova prva ljubav, majka njegovog dijeteta i bilo je normalno da se zabrinuo za nju, ali užasno mi je smetalo. Osjećala sam kako mi srce ubrzano kuca dok ga promatram, a onda sam uzdahnula i krenula prema njemu.
„Larry...“ –stala sam pred njim.
„Hej!“ –podignuo je glavu prema meni i lagano mi se nasmiješio.
„Kako je ona?“ –sjela sam kraj njega. „Što joj se dogodilo?“
„Rekli su mi da ju je pretukao.“ –uzdahnuo je. „Našao sam je na podu.“
„Hoće li biti dobro?“
„Ne znam. Lječnici ju operiraju pošto je imala unutarnje krvarenje!“
„Vidjet ćeš da će sve biti u redu! Ovdje su najbolji doktori!“
„Nadam se da hoće.“
Črvsto sam ga uhvatila za ruku, te pogledala ispred sebe. Nisam ni mogla zamisliti da će mi ikada toliko zasmetati što se brine o njoj, ali smetalo mi je. Ipak sam bila ljubomorna. Dobro sam znala da se ne bih trebala tako osjećati, ali nisam mogla maknuti taj loš osjećaj iz tijela.
Matt Doughtry' POV
Dosađivao sam se gledajući televiziju i to crtić. Nikada nisam mislio da ću ponovno početi gledati crtiće, ali Billie je navaljivao i moram sam mu popustiti. On je spavao, a pošto ništa zanimljivog nije bilo na televiziji nastavio sam gledati ono što sam započeo. Nasmijao sam se sam sebi jer mi se čak i svidio i uživao sam u gledanju ga. Imao sam osjećaj da sam ponovno dijete i to me jako razveselilo. Vrata su se iznenada otvorila, pa sam pogledao prema njima i ugledao Ashlee kako potišteno zatvara vrata.
„Što je bilo?“ –upitao sam ju.
Odmahnula je glavom i nastavila prema sobi. Pogledao sam da li Billie spava i kad sam se uvjerio da je još uvijek u dubini svojih snova, dignuo sam se sa trosjeda i krenuo za Ashlee. Htio sam znati zbog čega se već vratila kod kuće i što se dogodilo da je bila toliko tužna. Otvorivši vrata njene sobe primjetio sam kako leži na kreveti u jeca.
„Ashlee, je li sve u redu?“ –upitao sam ju zabrinuto.
Odmahnula je glavom ni ne gledajući me.
„Možeš li mi reći što se dogodilo?“ –sjeo sam na krevet.
„Anna je operirana.“
„Je li dobro?“
„Doktori su rekli da će se oporaviti!“
„To je odlična vijest, zašto onda plačeš?“
„Vidjela sam Larrya kako je ljubi u ruku.“
„I zbog toga si zabrinuta?“
„Sto posto mu je još stalo do nje!“
„Ne pričaj gluposti! Zabrinut je kao što bi svatko bio.“
„Nisi vidio kakvim očima ju je gledao!“
„Imaš pravo, ali vidio sam kako tebe gleda.“
Odmahnula je glavom i ponovno glavu prislonila na jastuk. Dignuo sam se sa kreveta i izašao iz sobe. Sjeo sam natrag na trosjed razmišljajući što bih mogao učiniti da ju utješim, ali ništa mi nije padalo na pamet.
Ohana City
Rose Butler's POV
Nakon što sam se lijepo istuširala u ugodnoj i toploj, te mirišljavoj kupki spremala sam se za spavanje. Bila sam umorna jer sam cijeli dan čistila kuću. Hanna je po cijele dane bila na faksu, a tata je ponovno počeo raditi, pa sam im ja odučila pomagati na takav način. Radila bih im ručak, čistila kuću i radila sve potrebne stvari kako se oni kasnije ne bi trebali zabrinjavati time, unatoč tome što mi je doktorica savjetovala da se ne naprežem previše.
Legla sam ispod deke i zaklopila oči. Nedostajalo mi je malo da zaspem kad sam odjednom čula zvonjavu mobitela. Otvorila sam oči i frknula ljutito. Nikada nisam voljela kad me netko budio dok sam spavao ili sam se pripremila da zaspem. Uzela sam mobitel sa nočnog ormarića i primjetila Mattovo ime na ekranu. Srce mi je ubrzano zakucalo. Dugo ga nisam čula, predugo i pitala sam se što li je to sada odjednom htio od mene.
„Halo?“ –javila sam se.
„Hej, probudio sam te?“ –upitao me.
„Nisi. Zašto?“
„Zanimalo me. Osjetio sam po tvome glasu da si pospana, a i kasno je!“
„Ma pripremala sam se za spavanje. Umorila sam se!“
„Oprosti što sam te prekinuo onda!“
„U redu je. Što si trebao?“
„Možeš nazvati Ashlee? Mislim da bi joj ti mogla pomoći!“
„Zašto? Što se dogodilo?!“
„Nemoj se uzrujavati! Nije se njoj ništa dogodilo, ali samo ju nazovi. Može?“
„U redu. Nazvat ću je odmah! Hvala što si mi javio. Čujemo se!“
„Hej, Rose...“ –uzviknuo je prije nego sam poklopila slušalicu.
„Molim?“ –uzvratila sam.
Nastala je tišina. Gledala sam u tamni strop i čekala da bilo što kaže, ali šutio je. Naravno, šutjela sam i ja dok mi je srce toliko brzo kucalo da sam ga osjećala po cijelom tijelu.
„Ništa...“ –uzdahnuo je. „Drago mi je što smo se čuli!“
„Također! Laku noć!“ –spustila sam slušalicu i duboko uzdahnula. „Što je htio reći?“
Odmahnula sam glavom jer sam morala nazvati Ashlee. Zabrinuo me njegov poziv i jako me zanimalo što se dogodilo s njom. Utipkala sam njen broj mobitela i pričekala da mi se javi.
Mitchy City
Ashlee McCaleb's POV
Bilo mi je puno lakše nakon što sam pola sata pričala s Rose, a nakon toga sam nastavila ležati u krevetu i gledati u prozor. Grane stabla su se njihale na laganom vjetru. Na svu sreću nije bilo kiše. Vrijeme nevremena je prošlo jer je proljeće počelo, pa je večinom bio sunčan dan ili vedro nebo što je meni odlično odgovaralo. Mogla sam se šetati gradom bez kišobrana i ništa mi se više od toga nije sviđalo.
Iznenada mi je zavibrirao mobitel kojeg sam stavila na noćni ormarić. Pogledala sam tko me zove i ugledala Larryevo ime. Pomislila sam kako bi bilo najbolje da mu se ne javim jer nisam znala o čemu bih mogla pričati s njim. Odustao je, a ja sam odahnula, no ponovno je nazvao. Znala sam da sam se morala javiti kako bi me pustio na miru, pa sam duboko uzdahnula.
„Reci!“ –javila sam se.
„Gdje si ti?!“ –uzviknuo je živčano.
„Doma.“ –odgovorila sam tužno.
„Doma?! Što radiš doma?“
„Nisam ti htjela smetati!“
„Otkad ti meni smetaš?!“
„Nisam htjela smetati Anni i tebi!“
„O čemu pričaš?!“
„Vidjela sam kako ju gledaš, Larry... Možda bi bilo najbolje da se više ne viđamo! Ujutro prođi po Billieja, a ja ću popodne proći po stvari koje su mi ostale kod tebe!“
Nastala je tišina na slušalici. Nisam mogla vjerovati da sam sve to uspjela izgovoriti, ali nije me bilo briga. Bila sam povrijeđena i nisam htjela da me nastavi gaziti. Bila sam sigurna da mu je još stalo do nje, da ju još voli samo što je to otkrio tek kad ju je vidio u bolničkom krevetu.
„Žao mi je što to čujem, Ashlee...“ –uzdahnuo je. „Ne znam zbog čega imaš takvo mišljenje o meni jer... da mi nije stalo do tebe ne bih ni bio s tobom!“
„Nemoj mi lagati, Larry!“ –odmahnula sam glavom. „Vidjela sam kako ju gledaš!“
„Misli što god želiš, ok?!“ –proderao se iznenada. „Ako želiš da te pustim, dobro – pustit ću te, ali znaj da te volim!“
Spustio mi je slušalicu, a ja sam šokirano gledala u nju. Duboko sam uzdahnula i utipkala njegoj broj mobitela. Nije mi se javio, ali pokušala sam ponovno. Morala sam popričati s njim, morala sam mu reći da mi je žao i nisam namjeravala odustati. Nazvala sam ga nekoliko puta za redom no on mi se i dalje nije javljalo što me užasno naljutilo i povrijedilo, ali znala sam da sam si sama kriva za to.
„Što želiš?“ –javio se iznenada.
„Oprosti...“ –promrmljala sam. „Nisam htjela da me povrijediš, ok?“
„Zašto misliš da bih te, k vragu, povrijedio kad te volim?! Anna je moja bivša žena i nitko iz njene obitelji ne živi više u ovom gradu, pa sam ostao ja uz nju jer me treba, jer nema nikoga kraj sebe. Njeni bi roditelji trebali doći uskoro, a tada ću ja otići iz bolnice! Zašto misliš da ju još volim?!“
„Imala sam takav dojam!“
„Onda me premalo poznaješ! Mislio sam da me znaš više, ali očito me ne znaš, očito mi ni ne vjeruješ!“
„Žao mi je. Ja... volim te! Ne želim te izgubiti, Larry!“
„Volim i ja tebe. Doći ću uskoro kod tebe! Doktori su rekli da se neće probuditi do jutra!“
„U redu. Vidimo se!“
Stavila sam mobitel na nočni ormarić tek nakon što je on poklopio. Zaklopila sam oči i duboko uzdahnula.
Nikad nije bio ponosan moj anđeo
nikad nije bio ponosan
al' bit' će jednom
sjećam se da sam znao voljeti, sjećam se
Još ti nije more donijelo
moju bocu s' tajnom porukom
ti si tajna koja čeka me
da je otkrijem, da je dotaknem
Dolazim, hodam na drugoj strani ulice
dolazim, vjeruj mi sve ču učiniti
samo da dotaknem tvoje lijepo lice dlanom
jednom da udahnem miris tvoje kose
~Miris tvoje kose
By: Adastra
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Adastra - Ja se kajem
A Fine Frenzy - Almost Lover
~I chose to love you in silence, for in silence I find no rejection. I chose to love you in your loneliness, for in your loneliness no one owns you, but me.
-Source Unknown
Matt Doughtry(21)
~Even if love is full of thorns, I'd still embrace it for I know that in between those thorns, there is a rose that's worth all the pain. -
Source Unknown
Ashlee McCaleb(21)
~When you are in Love you can't fall asleep because reality is better than your dreams.
-Dr Seuss
Larry O'Conner(23)
~We sat side by side in the morning light and looked out at the future together.
-Brian Andres
Hanna Butler(23)
~Friendship opens many doors, each with a different view, but none could be more welcome than the door that leads to you.
- Source Unknown
Anna O'Conner(23)
~It's true we don't know what we've got until its gone, but we don't know what we've been missing until it arrives.
-Source Unknown
Rita Doughtry(18)
~Love at first sight is easy to understand; it's when two people have been looking at each other for a lifetime that it becomes a miracle.
-Amy Bloom
Arhiva:
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.
17.18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.25. 26. 27. 28.
29. 30. 31. 32. 33. 34.
By: Rose B.